Argentinski Superklasiko između Boke Juniors i River Plejta, španski El Klasiko, odnosno sudar Real Madrida i Barselone, urugvajski klasik Nacionala i Penjarola, okršaj Rome i Lacija, takozvani “Derby della Capitale”, meč između Liverpula i Mančester junajteda (smatra se najvećim u Engleskoj), “Cairo derby” je bitka egipatskih velikana Al Ahlija i Zamaleka, mogli bi ovako u nedogled…Što samo potvrđuje koliko je fudbal izašao iz okvira sporta, što se najplastičnije može objasniti, “frazetinom” da je najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Pobrojani su samo neki od okršaja koji su vemenom postali najvažniji i najveći u fudbalu, ali ima jedan koji se odvaja – unikatan, specifičan, i ako pitate Škote – najveći derbi na svijetu! Zbog čega? Zbog onog zašto su se vodili i vode ratovi – vjere! To je “Old Firm” derbi. Sudar Seltika i Rendžersa. Utakmica zbog koje se dijeli Škotska i Glazgov. Boje klubova su najmanje bitna komponenta, jer se sve svodi na protestante i katolike. Lojalisti, vjerni Velikoj Britaniji i Londonu, takoreći rođeni Škoti su “policajci”, pristalice i navijači Rendžersa. Seltik je sve suprotno – odanost katoličkoj crkvi, politički usmjerni ka republikancima, ponosni Irci. Odavno je poznato da Rendžers među fudbalerima ne želi katolike, dok su u Seltiku po tom osnovnu mnogo popustljiviji…
To je “Old Firm” koji danas (13.30h), u 35. kolu škotskog šampionata otvara svoje 436 poglavlje! Rendžers ih je potpisao 168, Seltik 165, a crnogorski reprezentativac, Sead Hakšabanović, od trenutka kada je krajem avgusta prošle godine zadužio zeleno-bijeli dres, doživio ih je pet, radovao se četiri puta, jednom je bilo neriješeno. Rezulatski, današnji okršaj imaće daleko manju važnost od ranijih jer je Seltik u prošlom kolu matematički obezbijedio 53. titulu, dvije manje od zakletog ljutitog rivala.
Pisali smo Seadu Hakšabanoviću, zanimalo nas je kako se snalazi u Škotskoj, da li je “Old Firm” zaista najveći derbi svijeta i šta navijačima znaći Seltik. Odgovorio nam je tik nekoliko minuta pred odlazak u obavezan karantin…
“Prosto je nevjerovatno kad krenete ka Seltik parku tog dana kad je derbi. Kad dođem na stadion i osjetim tu atmosferu, čujem navijače, odmah mi postane potpuno jasno da se radi o ogromnoj utakmici”.
Vratimo vrijeme – Rusija. Kao i svi stranci napustio si Rubin Kazanj kada je uslijedila vojna agresija te zemlje prema Ukrajini. Privremeno si bio u Đurgordenu, da li si mogao da slutiš da će tvoj novi klub biti Seltik?
“To su bili trenuci kada uopšte nijesam znao šta će se dešavati sa mnom, odnosno sa mojom fudbalskom karijerom i bilo je to teško vrijeme. Pojavio se Seltik i uslijedilo je ogromno olakšanje, ali u isto vrijeme i uzbuđenje. Osjećao sam se veoma dobro znajući da dolazim u jedan od najvećih klubova svijeta”.
I sada, nakon osam mjeseci u kultnom dresu zeleno-bijelih boja, kakav je osjećaj biti dio Seltika?
“Nevjerovatan, svakog dana to osjećam i uživam ovdje. Jednostavno, osjećam da je ovo jedan od najvećih klubova. Ne prođe dan, a da u gradu ne sretnem veliki broj navijača”.
Da li je to samo mit, ili se u Škotskoj zaista mnogo trči – kakva je liga?
“Fizički izuzetno teška. Zahtjevnija nego sve ostale u koje sam igrao. Definitivno”, kaže nam Hakšabanović koji je karijeru gradio u Švedskoj, pomenutoj Rusiji, kratko Engleskoj i Španiji.
Period adaptacije u Glazgovu nije mnogo trajao – dobijaš šansu, ima i mečeva u kojima si starter, a povjerenje si već vratio sa pet postignutih golova i laskavim priznanjem “Igrač mjeseca”. Sigurno si zadovoljan?
“Nijesam u potpunosti zadovoljan. Uvijek želim više, da budem bolji, kvalitetniji, da imam bolji učinak. U suštini, postavljam se tako da nikada nijesam zadovoljan”.
Pa sa te tačke gledišta koje si individualne ciljeve postavio pred sobom za narednu sezonu?
“Kao prvo i osnovno da postanem redovan starter, to mi je najvažnije. Vjerujem da ću uspjeti da ostvarim cilj, a kad se to desi onda će se ostali ciljevi otvarati sami po sebi. Želim da ostavim dubok trag u Seltiku”.
Mnogo toga možemo da pročitamo o navijačkoj kulturi u Velikoj Britaniji gdje se navijači Seltika kotiraju vrlo visoko – kakvi su?
“Najbolji koje sam ikada mogao da vidim – nejverovatni. Takođe, moram istaći i da su navijači Vest Hema fantastični, ali na prvom mjestu ću staviti pristalice kluba u kojem trenutno igram”.
Kad smo već kod Vest Hema, još kao 18-godišnjak potpisao si za kultni londonski klub. Borio si se za minutažu, kao i na pozajmici u Malagi. Koliko te taj period pishički ojačao u karijeri?
“Zaista, bio sam veoma mlad u trenutku kad sam potpisao za Vest Hem, ali moram istaći da sam naučio mnogo. Prije svega, osjetio sam šta znači biti vrhunski profesionalac, kako da živim taj život, kako da se ponašam…Išao sam težim putem, nijesam dobio mnogo šansi da igram, bez obzira što mislim da sam zaslužio makar malo više prostora. Sve u svemu, to je očvrstilo moj mozak, psihički sam postao jači”.
U švedskom Halmštadu i Norčepingu prerastao si Švedsku, a u 24. godini već igrao sijaset velikih utakmica. Od Lige šampiona, do kvalifikacionih ciklusa u dresu reprezentacije. Koja su fudbalska imena na tebe ostavila poseban utisak?
“Izabraću dvojicu, jedan od njih je moj sadašnji saigrač Džo Hart, a drugi Marko Arnautović koji se praktično brinuo o meni dok sam bio u Vest Hemu i on mi je poput idola. Džo je uvijek tu za mene, osjećam da mi je kao stariji brat”.
Još imaš vremena da izbrusiš formu – 17. juna Crna Gora igra ključnu utakmicu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo protiv Mađarske u Podgorici. Razmišljaš li o tome?
“Naravno. Vrlo sam motivisan i sa dosta optimizma gledam na taj meč. Mnogo vjerujem u našu reprezentaciju”.
