Fudbaleri Irana imaju najteže uslove od svih selekcija na Mundijalu.
Zbog poznate situacije na državnom nivou sa Sjedinjenim Američkim Državama, smješteni su u bazi u Meksiku, a prvobitno su dobili 24 sata na dan utakmice, a potom je to smanjeno na 16.
I pored svih problema, Iranci na terenu blistaju. Nakon dva kola imaju dva boda i situaciju da u slučaju trijumfa protiv Egipta izbore plasman u šesnaestinu finala Svjetskog prvenstva.
Jedan od herija je njihov golman Alireza Bejranvand, čuvar mreže Traktora, iranskog velikana. O njegovom karakteru i životnom putu može komotno da se snimi film. O tome je pisao iranski novinar Behnam Džafarzadeh pred Mundijal 2018.
Rođen je u nomadskoj porodici koja je uvijek bila u pokretu, kako bi pronašla što zeleniji pađnjak za svoje stade ovaca. Alireza je bio najstariji sin i radio je od najranijeg doba kako bi pomagao porodici.
U slobodno vrijeme je jurio sa prijateljima da igra fudbal i Dal Paran, lokalnu igru u kojoj se između ostalog baca kamenje u daljinu. To će kasnije imati veliki značaj.
Kada je napunio 12 godina porodica se skrasila u Sarabijasu, gdje je počeo da trenira fudbal za lokalnu ekipu, prvobitno kao napadač. Ali, kada se golman povrijedio, stao je među stative i nikada se nije pomjerio.
Njegov otac nije bio za fudbalski put.
“Moj otac nije volio fudbal uopšte. Tražio je da radim. Čak mi je pocijepao dres i rukavice, pa sa nekoliko puta branio golim šakam“, pričao je Alireza.
To ga nije obeshrabrilo. Čak je i pobjegao od kuće i otišao u Teheran. Pozajmio je novac od rođaka da bi imao za autobus. Tamo je upoznao fudbalskog trenera Hoseina Fejza, koji je vodio mali lokalni klub.
Fejz mu je rekao da će ga pustiti da trenira za naknadu od 30 dolara. Ali, tada mladi sportista sa velikim snom nije imao ni taj novac ni krevet na kome bi mogao da spava.
Spavao je u okolini Azadi tornja, zajedno sa siromašnim migrantima. Imao je i ponudu da spava u sobi mladog prodavca, ali je odbio kako bi mogao da dolazi na treninge lokalnog kluba.
“Spavao sam ispred vrata kluba. Kada sam se jednog jutra probudio primijetio bih da su mi ljudi ostavljali kovanice novca. Mislili su da sam prosjak. Tada sam prvi put poslije dugo vremena imao normalan doručak“, kazao je Bejravand.
Na kraju ga je Fejz pustio bez finansijske nadoknade. Potom je i spavao kod saigrača, a potom i počeo da radi u fabrici haljina kod oca drugog saigrača. Tu je i spavao.
Sljedeći dan je bio u perionici automobila. Sa visinom od 195 centimetara bio je specijalista za džipove. Jednom je prao automobile iranske legende Alija Daeija. Kolege su ga savjetovale da mu zatraži pomoć, ali Alireza to nije učinio.
“Znao sam da bi pomogao, ali bilo me je sramota“, poručio je Alireza.
Put ga je potom odveo u nešto veći klub Naft, gdje je mogao da spava u sobi za molitve, što nije potrajalo. Potom se zaposlio u piceriji. Tu mu je došao trener, on želio da se sakrije, ali gazda mu nije dozvolio, morao je da ga usluži, zbog čega je kasnije napustio radnju.
Radio je kao čistač ulica, nije bio odmoran za mečeve, ali, entuzijazam je čitavo vrijeme bio tu, pa je i pored svega stizao da trenira u drugom klubu, zbog čega je dobio otkaz u Naftu.
Probao je u Homi, ali nije imao ugovor, zbog čega je htio da odustane, ali ga je trener tima Nafta do 23 godine pozvao i rekao da može da se vrati.
“Možda je sudbina što u Homi trener nije htio da mi da ugovor. Da jeste, možda nikada ne bih dostigao ove visine.“
Tada je krenuo uspon. Postao je reprezentativac Irana do 23 godine, potom prvi golman Nafta. Proslavio se 2014. kada je rukom bacio loptu na protivničku polovinu terena i tako asistirao saigrači za gol protiv Traktora.
2015. godine je postao prvi golman reprezentacije Irana, a tri godine kasnije na Mundijalu u Rusiji 2018.
“Preživio sam mnoge teškoće da bih ostvario svoje snove. Ali, ne pada mi na pamet da ih zaboravim, jer one su me učinile čovjekom kakav sam danas“, izjavio je Bejranvand.
Put ga je odveo kasnije do Antverpena, Boaviste, a zatim se vratio u Iran, ali u najveće klubove, prvo Persepolis, zatim Traktor. Sada blista u Los Anđelesu. A njegov put još traje.
