Glavni šeik na Bliskom istoku je Crnogorac! Nebojša Jovović, rođeni je pobjednik! Nakon što je pokorio Jordan, osvojio titulu u Iraku, prigrlio trofej Kupa u Tunisu sada je svojim trijumfalnim maršom protutnjao i kroz Kuvajt!
Crnogorski stručnjak, koji već punih osam godina konstantno radi u arapskom svijetu, osvojio je titulu državnog prvaka sa klubom koji nosi ime po državi. Kuvajt je u suštini Sportsko društvo i praktično jedan od brendova zemlje koja se pruža obalom Persijskog zaliva.
Iako nije završio sve obaveze u Kuvajtu, s obzirom da ga do kraja sezone čekaju dva Kupa, Jovović je shodno svojim manirima, džentlmenski i bez trunke sujete, odgovorio na poruke redakcije Lob Sporta i prenio nam utiske po osvajanju titule, jubilarne 20. za Kuvajt koji je ujedno prvi Fudbalski klub osnovan u državi nakon nezavisnosti.
“Titula je plod predanog godišnjeg rada stručnog štaba i mene. Sigurno da u prvi plan želim da stavim svoj stručni štab – Darka Lubardu kao trenera golmana koji je dugo ovdje u Kuvajtu, punih 13 godina, Marka Jovanovića fitnes trenera i Blaža Igumanovića analitičara. Oni su sa mnom duži period i dva Tunižanina koji su bili sa mnom u Sfaksijenu. Sigurno su to ljudi bez kojih ne bih mogao da ostvarim ovaj ili bilo koji drugi uspjeh”, govori na početku Jovović.
U odlučujućem meču za trofej Kuvajt je savladao Al Arabi 2:1, ekipu koja ga je pratila u stopu tokom duge šampionske trke koja se već nakon nekoliko uvodnih rundi svela na dva imena.
“Titula je po mnogo čemu specifična. Sama čijenica da smo je tek ovjerili u posljednjem kolu, gdje smo teoretski i mogli da je izgubimo, ali ipak fudbal je toliko pravičan i stavio nas je tamo gdje zaslužujemo da budemo poslije fenomenalnih brojki koje smo ostvarili. Najbolji smo po broju postignutih golova, ostvarenih pobjeda, od 69 mogućih osvojili smo 60 bodova”.
Pep Gvardiola je na šampionskom slavlju Mančester sitija 2022. godine istakao glavnog konkurenta, ekipu Liverpula, rekavši da su Redsi najzaslužniji za trofej Građana koji su na kraju sezone imali bod više od fudbalera iz Grada Bitlsa. Slično razmišlja Jovović kad govori i svom suparniku…
“Sigurno da nam je mnogo u tome pomogao Al Arabi koji je bio fenomenalan i pratio nas u stopu, imao fenomenalnu sezonu i učinio nas boljim”.
Ne krije 50-godišnji stručnjak da je titula sa Kuvajtom bila obaveza. A u ambijentu gdje su samo navikli na pobjede, nije lako raditi…
“Kuvajt klub je mnogo specifičan u Aziji, na Bliskom istoku, ima taj imidž koji izaziva velike zahtjeve i činjenica da sam ja trener koji je odradio cijelu sezonu tek poslije 13 godina govori koliko su oni zahtjevni kao klub i koliko su izgradili pobjednički kod i jednostavno su klub koji ne trpi ni neriješeni rezultat, niti prihvata…”
Međutim, tačka na sezonu nije stavljena, već će Jovović sa svojim saradnicima pokušati da osvoji tripletu – u igri su još Emir i Princ Kup. To bi bio podvig koji bi nekadašnjeg stratega Koma, Berana i Sutjeske krunisao kao najuspješnijeg trenera u istoriji kluba.
“Mogućnost da se uveća broj trofeja je nešto što se sad nameće, nešto o čemu nijesam razmišljao, jer rukovodim se time da je svaka naredna utakmica najbitnija, svaki naredni dan šansa da se nešto nauči i unaprijedi…Tako da to je ono što dolazi redosljedom i postavićemo se obavezama prema utakmicama na najbolji mogući način, motivisani kao da se borimo za prvi trofej i kao da nam je to posljednja prilika”.
Još jedan uspjeh Jovovića brzo se pročuo Bliskim istokom, pa nije isključeno ni da tokom ljeta promijeni sredinu i nastavi da ukrašava svoju trofejnu vitrinu..Ipak, i dalje je su misli usresređene na Kuvajt.
“Ne razmišljam mnogo o narednom periodu iako je istek ugovora relativno blizu i sasvim legitimno je da se šest mjeseci prije isteka ugovora može pregovarati sa drugim klubom. Ima ljudi koji rade i taj dio posla, koji vode računa o mojoj karijeri i prepustio sam njima da, na neki način, shodno mojim željama izaberu neku novu destinaciju ili eventualno produžetak ovdje. U klubu su najavili da stručni štab ostaje i naredne godine, ali nijesmo razgovarali o tome…Poslije osvajanja titule je lakše i jednostavnije, zato i ne postoji opterećenje”.
Jovović je jedan od rijetkih crnogorskih trenera koji se u kontinuitetu dokazuje na inostranoj sceni. Još 2012. godine dokazao je sposobnost za velike stvari kada je u ulozi sportskog direktora sa trenerom Miodragom Radulovićem osvojio titulu državnog prvaka sa ekipom Budućnosti. Ostaće zapamćeni kao prvi crnogorski duo koji se popeo sa Plavima na šampionski pijedestal.
“Osjećam konstantno podršku iz Crne Gore i to je nešto što mi mnogo znači. Prijaju neki dobri komentari i poruke iz Crne Gore, poruke mojih kolega, ljudi sa kojima sam sarađivao, porodice, prijatelja….”
I, za kraj, nijesu izostale ni emocije. One najiskrenije, lične…
“Ova titula je najbitnija za mene, titula za moje roditelje koji više fizički nijesu sa nama, ali su sigurno uz mene u svakom koraku i veliko hvala njima. Znam da bi bili ponosni na ovo što radim. Ovo je jedan mali način da im vratim ono što smo uradili za mene”, zaključio je Nebojša Jovović.
