IN MEMORIAM / LUIĐI ĐIĐI RIVA

Udar groma za sva vremena

Luiđi Riva. Foto: FIGC

Italija se oprašta od kultnog Luiđija Điđija Rive, koji je preminuo u 79. godini.

Rođen je 7. novembra 1944. u siromašnoj porodici u Leđunu, gradiću u sjevernoj italijanskoj regiji Vareze u Lombardiji, u blizini švajcarske granice. Njegova majka Edis bila je domaćica, a otac Ugo radio je kao frizer, pa kao krojač, a onda i u fabrici, gdje je u nesreći izgubio život 10. februara 1953. kada je Điđi imao tek devet godina.

Potom je majka Edis počela da radi kao kućna pomoćnica, a on na tri godine poslat u vjerski internat. Nakon toga se zaposlio u fabrici, a uz to igrao fudbal, koji ga je doveo do zvjezdanih visina.

Legendarni napadač, osim početne sezone u Lenjanu, cijelu karijeru posvetio je svom Kaljariju, za koji je igrao od 1963. do 1976. godine, postigavši 205 golova u 374 utakmice za klub sa Sardinije.

Zbog staloženosti pred golom, ubitačne ljevice, brzine i snage italijanski novinar Đani Brera okitio je Rivu nadimkom – Udar groma. Italijanski centarfor najprije je uveo Kaljari u tadašnju Prvu ligu 1964, a potom s njim osvojio i Skudeto 1970. godine, što je jedina titula u 103 godine dugoj istoriji Ostrvljana.

Bio je tri puta najbolji strijelac Serije A (1967, 1969. i 1970).

U međuvremenu je Riva sa Italijom postao šampion Evrope 1968. na Apeninima. U finalu je postigao gol u 12. minutu protiv Jugoslavije u pobjedi 2:1 na tlu rimskog Olimpika i donio Azurima prvu titulu kontinentalnog prvaka u njenoj istoriji.

Takođe, Riva je i dan danas najbolji strijelac reprezentacije sa 35 postignutih golova u 45 odigranih utakmica, a 1970. osvojio je svjetsko srebro u Meksiku nakon poraza od Brazila (4:1).

Sjajni egzekutor bio je drugi u izboru za Zlatnu loptu 1969. sa četiri glasa manje od ikone Milana Đanija Rivere, koji je kao prvi italijanski fudbaler osvojio priznanje za najboljeg igrača planete. Godinu dana kasnije Riva je završio na trećem mjestu iza Njemca Gerda Milera i Engleza Bobija Mura.

Po završetku igračke karijere bio je nakratko predsjednik Kaljarija, a potom 15 godina radio kao tim-menadžer i direktor reprezentacije Italije.