Od obnove državne nezavinosti pa do danas jako su rijetki momenti kada je u Fudbalskom klubu Budućnost sve bilo pod konac. Prvo su nedostajali trofeji, 15 mjeseci na tribini nije bilo Varvara zbog sukobom sa nekadašnjim predsjednikom Upravnog odbora Tomislavom Čelebićem, čelnici kluba često nijesu imali sluha za trenere i na prstima jedne šake mogu se izbrojati oni koji su od 2006. godine počeli i završili sezonu, a kad bi se u domaćim okvirima uspostavio zadovoljavajući ritam, onda se uvijek kaskalo za Evropom. I, sve tako u krug…
Nekada se i samo bitisanje najvećeg crnogorskog kluba pratilo intezivnije, novinski stupci obilovali su informacijama iz tabora Plavih, najavljivali su se, za naše skromne uslove, megaderbiji sa Zetom, Mogrenom, Rudarom, pa tek onda Sutjeskom (iako je po tradiciji okršaj sa Nikšićanima svetkovina crnogorskog fudbala), o odzivu publike da ne govorimo…
Nego, šta to sad ne valja? U sezoni kad se šampionski šampanjac uveliko hladi, u momentu kad Budućnost ima 12 bodova više od prvog pratioca, 20 od još uvijek aktuelnog prvaka Dečića, a čak 24 od Sutjeske. U godini kada će klub proslaviti vijek postojanja.
Eliminacija iz Kupa od drugoligaša Iskre jeste gorka pilula koju je Ivan Brnović progutao zajedno sa svojim izabranicima i rasula snove o Duploj kruni na 100-godišnjicu kluba. Međutim, nije ni prva ni posljednja. Iz prostog razloga što Budućnost nije ni navikla navijače na dva pehara u jednoj takmičarskoj godini. Uspjela je to samo u sezoni 2020/21 kod Mladena Milinkovića. Tako da Iskra ne može izgorjeti sve ono što je Ivan Brnović uradio u proteklih deset mjeseci od kada se latio najvećeg izazova u trenerskoj karijeri. A, rezultati govore koliko je uspješan.
Međutim, navijači ga ne vole – pitanje je zašto?
Tačno u 20. minutu derbija na Sjevernoj tribini pojavila se parola sa natpisom “Brnoviću odlazi” uz sihronizovano navijanje najvatrenijih pristalica kluba iziričitih u stavu da 49-godišnjeg Podgoričanina ne žele za kormilom svog voljenog kluba. U drugom poluvremenu još jedna poruka, opet adresirana šefu stručnog štaba “Brna, da se ne ljubimo”, a sve u momentu kada je Budućnost protiv Sutjeske imala i igru, i rezultat…
Zašto? Pitali smo Brnovića…
“Ne znam, morate da pitate navijače, da se oni oglase. Ja samo mogu da kažem da sam negdje u nekoj blagoslovenoj situaciji, ovo je božji dar i iskušenje koje nosim sa sobom. Život je takav…Na ovom terenu sam se podigao, sa deset godina prve fudbalske korake napravio…I nije prijatno kad mi sugrađani skandiraju na ovaj način. Pogotovo u situaciji kada imamo rezultat i igru”.
A, onda nam je trener Budućnosti otvorio dušu…
“Nekako u odsustvu saopštenja Uprave koja očigledno i ne postoji, uglavnom se kritikujemo. Za ovih 10 mjeseci u Budućnosti bilo je loših stvari, pogrešnih momenata, pogrešnih akvizicija…Zaključno sa ovim Kupom – bilo je grešaka. Ali, nikako da neko spomene ono dobro što smo uradili, a moraću ja sam da ispred stručnog štaba i igrača koji su glavni protagonisti, da podsjetim javnost i navijače da smo osvojili Kup, imali korektno evropsko ljeto, dominirali tokom jeseni, 12 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog. Iznjedrili smo četiri ‘Aa’ reprezentativca što Budućnost nikada nije imala, afirmisali smo, ne samo mlade, već i one igrače koji su se tražili, poput Vukotića, Gaševića, Perišića…Od tri transfera klub je zaradio 4 miliona eura – mislim na Perišića, Tomaševića i Andriju Bulatovića.”
I gdje je zaista Uprava? Ko vodi ovaj klub? Iako je krajem decembra formirana vlast u Podgorici, novi sastav famoznog Nadzornog odbora koji su činili, a i dalje čine Balša Pejović, Luka Rakčević, Danilo Šaranović, Tihomir Dragaš i Stevan Popović dalje je nepoznat. Iako su se pojedini navodno povukli, na papiru su i dalje tu, uz činjenicu da je od ljeta predsjednička fotelja upražnjena odlaskom pomenutog Pejovića…
Sav teret oko logistike i organizacije kluba na leđima je izvršnog direktora Novaka Novakovića. Pa da li on, pored toga što vuče sve konce, prodaje i dovodi igrače (uz dogovor sa stručnim štabom), te sebe bez imalo subjektivnosti može smatrati najuspješnijim direktorom kluba (posebno od perioda nezavisnosti), treba da glumi tampon zonu na frontu Ivana Brnovića i Varvara? Hoće li klub, koji je nedavno tokom prodaje svojih fudbalera poslovao sa Juventusom, Bolonjom, Lansom i praškom Slavijom dozvoliti da se igra gluvih telefona, ili će shvatiti ozbiljnost situacije i razmrisiti klupko na relaciji trener-navijači?
“Ja samo mogu Varvarima da pošaljem poruku mira, ljubavi, bratske ljubavi, tolerancije i sloge, jer sam tako vaspitavan i tako vaspitavam svoju djecu. A, kakve će njihove parole biti ubuduće ne znam, ali ja ću nastaviti da radim svoj posao sa stručnim štabom na najbolji način kako mogu i umijem. Imamo sjajne momke u ličnostima, a onda i igrače kao što možete da vidite u proteklih 20 kola. Daleko da je išta gotovo, ima još mnogo da se igra”.
Da li će Budućnost u godini kad treba da pokaže svoju veličinu morati da razmišlja o relaciji trener-navijači i konfliktu koji se očigledno nije izrodio sa rezultatskog aspekta?
