Sjećate se Marka van Bomela – nekadašnjeg prgavog veziste PSV-a, Barselone, Bajerna, Milana i reprezentacije Holandije, koji je kao trener prošle sezone postao prvak Belgije sa Rojal Antverpenom i donio mu titulu nakon 66 godina.
Međutim, Mark je samo temelj ove priče, čiji je epicentar njegov sin Ruben.
Van Bomel junior od malih nogu pokazivao je sklonost prema fudbalu i potvrdio gen na svog oca. No, u vrijeme dok je Mark igrao u Milanu nije dopustio Rubenu da trenira u mlađim kategorijama slavnog italijanskog kluba zbog pritiska, već ga je poslao da nastupa za lokanu ekipu Maseroni Markeze.
Tamo je Ruben igrao rasterećeno i iz dana u dan potvrđivao veliki talenat koji posjeduje.
TRI MINUTA TREBALO MU JE ZA PRVIJENAC
Kada se Mark vratio u PSV da završi karijeru (crvenim kartonom u oproštajnoj utakmici), Ruben je zaigrao za mlađe selekcije, nakon čega je nastupao za drugoligaša Mastriht. U debiju za pomenuti klub mladi van Bomel dobio je priliku u 63, a već u 66. minutu postigao je prvijenac. Bio je to prvi od ukupno 15 njegovih golova u 34 nastupa, uz pet asistencija…
NA DEBIJU ASISTENCIJA I POGODAK
Potom je ovog ljeta pojačao AZ Alkmar, gdje očigledno ozbiljno računaju na njega. U rasponu od nekih desetak julskih dana matirao je Šahtjor i Norič u prijateljskim utakmicama, čime je poslao jasan signal svima u klubu.
Tako mu je trener Paskal Jansen ukazao premijernu šansu u trijumfu nad Iglsima 5:1 u 1. kolu holandske Eredivizije. Već u četvrtom minutu Ruben je izvršio pritisak na posljednjeg igrača i potom dodao za Jordi Klasija, koji je pogodio za vođstvo 1:0.
A onda u 51. minutu mlađani van Bomel i sam je stigao do debitanskog pogodka na najvećoj sceni. Vangelis Pavlidis prošao je gostujućeg golmana i pronašao van Bomela, a on glavom zatresao mrežu za 3:0 u tom trenutku i učinio posebnim svog legendarnog oca.
Ruben je 19. rođendan proslavio 3. avgusta, a već pokazuje ozbiljni fudbalski njuh. Vidjećemo hoće li uspjeti da nadmaši oca Marka, koji je u potpuno drugačijoj ulozi generala na terenu osvojio na klupskoj sceni sve najveće trofeje. Često je dobijao (crvene) kartone, ali je usput stigao da postigne i 109 golova.
Izgleda da stoji ona narodna – krv nije voda.
