NORVEŠKA - ENGLESKA (23.00)

Vikinški urlik ili Oasisov “Wonderwall”?

Photo: James Manning/PressAssociation/Pixsell

Đorđe Ćetković

U periodu između 8. i 11. vijeka Norvežani i drugi nordijski narodi često su napadali i pljačkali engleske obale i pokušavali da ih osvoje.

Invazija norveškog kralja Haralda na Englesku 1066. godine bila je najpoznatija. Tada je odnio pobjedu u bici kod Fulforda, ali je ubrzo njegova vojska poražena u dijelu engleske po kojem naziv nosi stadion Čelsija – Stamford bridž. Taj događaj se ujedno smatra i krajem vikinškog doba, pa možemo steći utisak da su Norvežani i Englezi na neki način – izjednačeni.

Danas, toliko vjekova kasnije, srećom se stvari rješavaju sa nešto više diplomatije, a svoj “rat” dva naroda obnoviće na najljepši mogući način – na fudbalskom terenu.

Norveška i Engleska sastaće se u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva večeras (23.00). Skandinavci su već ispisali istoriju i pitanje je koji su im krajnji dometi, dok sa druge strane Gordi Albion toliko želi da trofej vrati u Englesku, prvi put nakon 1996. godine.

Do sada su dvije selekcije odigrale osam međusobnih mečeva, Engleska je slavila tri puta, Norvežani dva, dok je tri puta bilo neriješeno.

Vikinzi su turnir otvorili trijumfom nad Irakom (4:1), gdje se Erling Haland na svom debiju predstavio onako kako se i očekivalo. Dva pogotka postigao je ubojiti napadač, da bi protiv Senegala (3:2) uradio isto. Od Francuske su ubjedljivo poraženi (4:1), kada je već bilo jasno da će proći grupu, pametno je Stole Solbaken odmorio svoje najbolje igrače i čuvao ih za ono bitnije – okršaje sa Obalom Slonovače (2:1) i Brazilom (2:1) gdje su pokazali da su reprezentacija za velike domete.

Sada ih čeka najteži ispit i korak su od same završnice najvećeg fudbalskog takmičenja, a kako kaže selektor, sada su već naviknuti na pritisak, pa je sve mnogo lakše.

“Prošli smo fazu u kojoj nas je sve ovo pomalo preplavljivalo. Moramo da igramo svoju igru i da ne budemo impresionirani ni protivnikom ni okruženjem. Ako budemo na svom najboljem nivou, možemo da pobijedimo Englesku“, rekao je Solbaken, uz ocenu da Englezi imaju izuzetan napadački i vezni potencijal.

Engleska je kroz grupu savladala Hrvatsku (4:2), remizirala sa Ganom (0:0) i pobijedila Panamu (2:0). Protiv Demokratske Republike Kongo u nokaut fazi praktično je gubila od starta, da bi potom Hari Kejn sa dva gola preokrenuo utakmicu. Uslijedila je teška pobeda nad domaćinom Meksikom, pa ekipa Tomasa Tuhela u četvrtfinale ulazi bez previše atraktivne igre, ali sa iskustvom i potrebnim kvalitetom za velike utakmice.

Tuhel je pred utakmicu tražio od igrača da prihvate pritisak i zaigraju hrabrije.

“Moramo da budemo hrabri, da igramo napred i da napustimo teren bez kajanja. Sada postoji samo Norveška. Ne treba da razmišljamo ni o prošlim utakmicama ni o onome što bi moglo da dođe posle“, rekao je selektor Engleske.

Dva pomenuta napadača, Haland i Kejn su svakako udarne igle oba tima i definitivno najbolji centarfori na svijetu. Napadač Mančester sitija postigao je sedam pogodaka u dosadašnjem toku Mundijala, dok Bajernova devetka ima gol manje uz jednu asistenciju, a činjenica je da će obojici u glavi biti “debljanje statistike”koja bi donijela plasman u samu završnicu svjetske smotre.

Sada, ostaje samo da sačekamo 23 časa, odgledamo skoro dva sata (možda i više) kvalitetnog fudbala i nakon toga saznamo da li će po završetku utakmice Majamijem odjekivati prepoznatljivi vikinški urlik sa bubnjem u pozadini ili ipak vanvremenski hit “Wonderwall” grupe Oasis koji je na ovom prvenstvu postao nezvanična himna engleske selekcije.

lob-sport-baner
lob-sport-baner

Povezani članci