Kao da je juče bilo, a ne prije ravno 16 godina.
Zeta je, kao premijerni šampion Crne Gore, zaigrala u kvalifikacijama za Ligu šampiona. U prvom kolu, pod Goricom, savladan je litvanski Kaunas 3:1, golovima Žarka Koraća, Janka Tumbasevića i Slavena Stjepanovića, dok je pogodak nade za goste potpisao Givi Kvaratshelija, prezimenjak sadašnjeg majstora Napolija.
U revanšu je sastav sa Trešnjice gubio čak 3:0 do 20. minuta i sve je izgledalo izgubljeno. Međutim, Stpjepanović je najprije smanjio u 34. za moguće produžetke, a Marko Ćetković u 89. minutu pogodio za 3:2 i istorijski plasman u sljedeću fazu kvalifikacija.
Voljom žrijeba u Zetu je čekao vicešampion Škotske iz tog vremena – Glazgov Rendžers.
I tu dolazimo do našeg vremeplova – 31. jula 2007. godine i dvoboja na legendarnom Ajbroksu. Policajci su bili ogromni favoriti na papiru. Sa druge strane, Golubovčani su stigli na fudbalsku ekskurziju, sanjajući širom otvorenih očiju i bez ikakvog kompleksa došli da se izmjere sa ostrvskim velikanom.
Na samom startu imali su sreće, jer je Bojd pogodio desnu stativu. Pokušali su Škoti, na svoj prepoznatljiv način, da odmah u uvodu slome suparnika. Međutim, kako nisu uspjeli, vrijeme je teklo, a Zeta se oslobađala početne impresije na Ajbroksu.
Krenuo je sastav Slobodana Halilovića (nasljedio Dejana Vukićevića i njegov šampionski tim) da igra fudbal, a kvartet na sredini Tumbasević – Marković – Stjepanović – Ćetković sve češće su “krili loptu” protivnicima, koji su imali sve većih problema sa crnogorskim šampionom, dok je gol sigurno čuvao Ivanović.
U 38. minutu Marković je lukavo šutirao iz slobodnjaka, a lopta prohujala tik pored desne stative. U tim trenucima, sve nervozniji domaći navijači, ispuštali su uzdahe iznenađenja na tribinama. Jednostavno, Zeta je ravnopravno igrala protiv slavnog protivnika i tek je završni pas dijelio od totalne senzacije protiv pomalo iznenađene ekipe Valtera Smita.
Kada je početkom nastavka do Bojda stigla lopta poslije odbrane Ivanovića, a on je poslao izvan gola i režirao epski promašaj, činilo se da su i zvijezde te večeri naklonjene hrabroj Zeti.
Potom je u 54. Ćetković prebacio živi zid iz slobodnog udarca, ali mu je “živu loptu” uhvatio golman MekGregor. Minut kasnije dogodila se kapitulacija i to na način kakav nikako nije smjela. Jedna visoka povratna lopta vremešnog Vira u kazneni prostor Zete pretvorila se u vođstvo Rendžersa. Darševil i golman Ivanović su se sudarili, a lopta se otkotrljala pravo u mrežu – 1:0.
Bio je to primljeni gol, po definiciji, iz ničega.
Svejedno, crnogorski šampion nastavio je bez garda da igra fudbal. Vodila se bitka kost u kost, a Tumbasević gotovo kopačkom pogodio u glavu domaćeg igrača Papca. Jednostavno, ni jedni, ni drugi nisu se štedjeli. Bilo je to neko drugačije, viteškije vrijeme.
I onda je otkucao 72. minut. Ponovo duga lopta, opet (nesmotreno) istrčavanje Ivanovića, pored kojeg je Mekaloh poslao loptu prema golu, a Novo “zagradio” Radulovića u petercu i obezbijedio joj put u mrežu – 2:0.
Malo je reći, konfuzniji gol od prvog. No, to je već istorija i žal za sva vremena.
Sve je to slomilo Zetu, koja je iz minuta u minut gubila čaroliju u nogama, pa je Rendžers do kraja lako zadržao prednost, a potom slavio i u Podgorici 0:1 golom Bizlija. Na taj način završila se evropska avantura kluba iz Golubovaca, koji bi, da je kojim slučajem uspio da eliminiše Škote, u posljednjem 3. kolu kvalifikacija igrao sa – Crvenom zvezdom.
Rendžers je u dva meča riješio beogradski tim s ukupnih 1:0 golom Nova u 90. minutu prvog meča na Ajbroksu, pa se uz remi bez golova na Marakani domogao grupne faze Lige šampiona.
Uprkos svemu, predstava Zete u srcu Glazgova ostaće upamćena za vijek vjekova. Taj ponosni fudbal sadašnjeg trećeligaša naši klubovi odavno ne igraju ni u domaćim, a kamoli u evropskim okvirima. Nadamo se da će se taj šmek probuditi jednog dana.
