Na današnji dan, prije tačno 20 godina, na Old Trafordu odigrano je prvo i jedino italijansko finale Lige šampiona u istoriji.
Sa jedne strane Juventus, a sa druge Milan, na epskom travnjaku Teatra snova u Mančesteru. No, krenimo hronološki, redom.
U to vrijeme elitno takmičenje igralo se po drugačijem sistemu. Stara dama je kao italijanski šampion imala zagarantovano ućešće. Prvu grupu Juventus je osvojio ispred Njukasla, Dinamo Kijeva i Fejnorda.
Milan je u Ligu šampiona morao kroz posljednji krug kvalifikacija. Pobjeda na San Siru 1:0 protiv Slovan Libereca, potom vođstvom 0:1 u revanšu golom Filipa Inzagija. Međutim, Česi su preokrenuli na 2:1, a Rosoneri posljednjih pet minuta strijepili te su na koncu prošli zbog gola u gostima.
I onda, u prvoj grupi Milan je dominantno osvojio prvo mjesto ispred Deportivo La Korunje, Lensa i minhenskog Bajerna.
Potom je klub iz Lombardije i arhivirao i drugu grupu – ispred Real Madrida, Borusije Dortmund i moskovske Lokomotive, dok je Juve istovremeno završio drugi u grupi iza Mančester junajteda, a iza njega su ostali Bazel i pomenuti Deportivo.
Uslijedilo je direktno četvrtfinale. Nakon dva remija po 1:1, crno-bijeli iz Torina uspjeli su, sa igračem manje (isključen Edgar Davids u 79), da sruše Barselonu nasred Nou Kampa u produžecima, golom Urugvajca Marsela Zalajete u 114. minutu, čime su stigli do polufinala.
Na drugoj strani, Milan je najprije odigrao bez golova u Amsterdamu protiv Ajaksa, prepunog mladih i superalentovanih igrača. U revanšu na San Siru domaćin je dva puta vodio (Pipo Inzagi i Andrej Ševčenko), a Kopljanici oba puta poravnavali preko Jarija Litmanena i Stivena Pienara. I kad se činilo da su Holanđani pred vratima raja, u 91. minutu Paolo Maldini poslao je dugu loptu, Masimo Ambrozini glavom prebacio do Inzagija, koji je savršenim lobom prebacio golmana Bogdana Lobonta, a Jon Dal Tomason na gol-liniji zakucao loptu u mrežu za 3:2 i epski prolaz dalje.
Na redu je došlo polufinale. Juve je u Madridu izgubio 2:1 od Reala, a onda pod Alpima golovima Davida Trezegea, Alesandra Del Pijera i Pavela Nedveda srušio Merengese 3:1 i čekirao kartu za veliko finale. Međutim, te noći Nedveda je skupo koštala neopreznost. Kod rezultata za prolaz, sjajni češki ofanzivac napravio je bespotrebni prekršaj na sredini terena, a sudija Urs Mejer mu pokazao žuti karton.
Zbog partnih kartona Nedved će propustiti finale, što mu je postao jasno i prije nego se švajcarski arbitar dohvatio za džep u tom kobnom 82. minutu. Kakav je to hendikep bio za Juventus najbolji govori činjenica da je plavokoso krillo nedugo zatim osvojilo Zlatnu loptu za najboljeg igrača planete.
Istorijsko polufinale italijanskog šmeka Milan je igrao protiv gradskog rivala Intera. Rosoneri su bili domaćini prvog duela, koji je završen tvrdih 0:0. Pomenuta dva dvomeča obilovala su brutalnim startovima Marka Materacija, koji je brutalno tukao Ševčenka, a da nije bio ni blizu isključenja tokom 120 minuta.
Međutim, upravo u prvom minutu sudijske nadoknade prvog poluvremena revanša, Klarens Sedorf provukao je loptu do Ševe, a on pored Ivana Ramira Kordobe uspio u padu da pošalje loptu pod prečku gola istrčalog Franćeska Tolda. Milan je poveo 0:1 i došao nadomak Mančestera.
Ipak, mladi Obafemi Martins umalo je sve pokvario golom za 1:1 u 84. minutu kada je sebi asistirao leđima pored Maldinija i vratio Inter u život, uz brojna akrobatska salta kao vid radosti. Uslijedio je neviđeni pritisak ekipe Ektora Kupera, a u smiraju dvoboja Mohamed Kalon šutirao je s desne strane u suprotni ugao, a rezervni golman Milana Kristijan Abijati refleksom odbio loptu pored desne stative i praktično odveo svoj tim u finale.
Otkucao je taj 28. maj 2003. Na Old Trafordu izlaze igrači Juventusa u crno-bijelim, a Milanovi u – bijelim dresovima. Svijet svjedoči italijanskom taktičkom nadmudrivanju, istorijskog uloga. Ševčenko je matirao Đanluiđija Bufona, ali je njemački sudija Markus Merk gol poništio zbog navodnog ometanja golmanskog vidnog polja od strane Manuela Rui Koste.
Potom je Juve odgovorio, a njegov kapiten Antonio Konte glavom uzdrmao prečku.
Takođe, u igri nerava Inzagi je u padu praktično ostavio u raskoraku Bufona, a italijanski golman režirao jednu od najboljih, ako ne i najbolju odbranu u svojoj karijeri.
Kako je vrijeme odmicalo došlo se do produžetaka. Svi su razmišljali kako sačuvati sopstvenu mrežu, a jedini na terenu koji je cijelo vrijeme neumorno špartao bio je nestvarni Đenaro Gatuzo, pumpajući samopouzdanje svom timu uoči izvjesnog penal-ruleta na golu iza kojeg su bili smješteni navijači Stare dame.
Nelson Dida brani udarac Trezegea, potom Seržinjo sigurno pogađa za Milan 0:1.
Potom pogađa Alesandro Birindeli, a Bufon zaustavlja Sedorf i slavi paradu – 1:1.
Na bijelu tačku dolazi Zalajeta, ćiji pokušaj skida Dida, ali Bufon uzvraća odbranom penala Kahaberu Kaladzeu – ostaje 1:1.
Četvrta serija. Paolo Montero je opalio, hladnokrvni Dida odbranio treći penal. Nakon toga lopti prilazi Alesandro Nesta… Bufon pogađa stranu, ali mu lopta prolazi tik iznad desne ruke – 1:2.
Del Pijero pogađa u posljednjoj seriji za produžetak nade – 2:2.
I onda, prema šesnaestercu ide Ševčenko. Pogled ukrajinskog golgetera bio je nevjerovartan. U isto vrijeme gladan i odlučan, poput tigra.
“Slava je u nogama Andreja Ševčenka”, riječi su legendarnog komentatora utakmice Karla Pelegatija, inače velikog navijača crveno-crnih.
Nije Ševa ni dodirnuo loptu, Bufon se bacio u jednu, a on poslao “bubamaru” u drugu, desnu stranu – 2:3.
I Milan je šampion Evrope, a Ševa i Dida u zagrljaj, ne vjerujući, započinju istorijsku proslavu.
Te noći svoju posebnu pobjedu ostvario je danas jedan od najboljih trenera ikad – Karlo Anćeloti, kojeg je Juventus otjerao, kao i Inzagija, a oni upravo preko Stare dame dosanjali najljepše snove.
Ostvarenje sna na mančesterskom Teatru snova.
“Đavo je u raju” – poručila je jutro nakon finala naslovnica Gazete delo Sport.
Interesantno, upravo večeras, 20 godina, kasnije, u Torinu igraju Juventus i Milan (20:45) u pretposljednjem kolu italijanske Serije A. Ulog je, pretpostavljate – Liga šampiona.
