Po prvi put u eri Premijer lige, trofej nije podigao Mančester junajted jer su Blekburn Roversi okončali svoje 81-godišnje čekanje na titulu prvaka!
Tim Kenija Dalgliša završio je sa bodom prednosti u odnosu na “crvene đavole” u napetom posljednjem kolu i na taj način pomenuti Škot postao je treći menadžer koji je predvodio dva različita kluba do slave u vrhunskom rangu. Ranije, u Prvoj diviziji, to su uspjeli Herbert Čepmen (Hadersfild i Arsenal) i čuveni Brajan Klaf (Derbi i Notingem Forest).
Podržan velikim ulaganjem Džeka Vokera, Blekburn, koji je ušao u elitu uoči prve sezone Premijer lige (1992/93) nošen je inspiracijom udarnog para Alan Širer – Kris Saton koji je zajedn potpisao 49 ligaških golova. Širer je osvojio Zlatnu kopačku postigavši čak 34 gola na 42 utakmice. Ipak, golova ne bi bilo da nije bilo Vokera, koji je prije preuzimanja kluba sa tribina Ivud Parka gledao utakmice kluba iz rodnog grada u Lankaširu.
Voker je od oca naslijedio Vokerstil čeličanu 1951. i vremenom brend pretvorio u izuzetno profitabilnog industrijskog giganta koji je zapošljavao hiljade ljudi. Krajem 80-ih odlučio je da proda komapniju i to za 360 miliona funti što je u to vrijeme bila ogromna suma novca, najveća ikada plaćena za privatnu firmu.
Uspon Blekburna je bio vrijedan pažnje. Dalgliš je preuzeo neatraktivan klub koji je tavorio u donjem dijelu tabele u tadašnjoj Drugoj diviziji i izborio promociju u novoosnovanu Premijer ligu u prvom pokušaju. Potom je bio četvrti, pa drugi, prije nego što je stigao do titule.
Pitanje šampiona riješeno je u posljednjem kolu. Blekburn je išao na megdan Liverpulu na Enfildu, dok je Mančester junajted (koji je u tom trenutku imao dva boda manje) gostovao u Londonu Vest Hemu. Dalgliš je sa svojim fudbalerima izgubio na stadionu koji ga je proslavio u igračkim danima, ali Roversi su dobili najljepše moguće vijesti sa tadašnjeg Bolejna jer su “čekićari”, zahvaljujući fenomenalnim intervencijama Ludeka Mikloška osvojili veliki bod i praktično odigrali za Blekburn…
