Međutim, svojstveno plavom klubu, situacija se mijenjala iz časa u čas. Znalo se od starta da je popularni Grof prva i najveća želja novoformirane Uprave na čelu sa predsjednikom Boškom Kovačevićem i sportskim direktorom Dejanom Damjanovićem koji nakon odlaska Ivana Brnovića (sa kojim nije imao nijednu zajedničku riječ) treba da ispliva.
Čeka se ime, vizija, i potez koji će upaliti novu šampionsku vatru ili izazvati požar koji bi mogao proguta sezonu i snove o Evropi. I baš zbog toga pitaju se svi – ko je spreman da dođe?
Kormilo najvećeg crnogorskog kluba uvijek je predstavljalo čast i privilegiju, kako za domaće, tako i za stručnjake iz regiona. Od obnove nezavisnosti klupa Budućnosti je užarena, konstantno su organizacioni i finansijski problemi poput morskih vala ljuljali Plavi brod, najčešće su u takvim ambijentima dolazili i treneri – da čiste nesređenu sredinu…
I sada je tako. Niko nije mislio da će baš u ovom trenutku čovjek koji je prije svega mjesec donio titulu popiti otkaz…Niko nije mislio da će se to desiti sada, dvije nedjelje pred start kvalifikacija za Ligu šampiona, ali Brnovićeva situacija je bila poput uzavrelog lonca na ploči. Voda je ključala i ključala, a onda i prekipjela…
Odluka uprave da se zahvali strategu koji je vratio titulu u Podgoricu, manje je produkt rezultata (mada je eliminisan u četvrtfinalu Kupa od Iskre), a više odjeka sa tribina, ali i kako se priča po novinarskim kuolarima i iz same svlačionice igrača i stručnog štaba.
Varvari, okosnica podrške klubu, nikad nisu krili svoje nezadovoljstvo atmosferom koju je Brnović stvorio oko sebe i svoje ekipe. Glas navijača je, čini se, bio presudan. Kada Varvari nešto kažu – u Budućnosti se to čuje, samo je bilo pitanje vremena.
I ponovo se vraćamo na početak. Ko će se uhvatiti u koštac, ko je spreman da debituje u kvifikacijama za Ligu šampiona, bez sumnje utakmici godine za Plave, ko je spreman da stane između dvije vatre, ko je spreman da ga jedna lopta, aut, korner, minut, gol…dijeli od pukovnika ili pokojnika?
Svaka podgorička kafana ima svog favorita, ali stiče se utisak da ovo može preuzeti samo neko ko je spreman emocijom, bez kompromisa, bez straha od neuspjeha, neko ko osjeća plavo-bijele boje i klub, neko koga i Podgorica želi, a na kraju krajeva, neko ko je slobodan…
I odmah je jasno da takvih nema mnogo, a idealan izbor je Miodrag Grof Božović.
Već nakon prvog razgovora osjećale su se pozitivne vibracije, nekadašnji kapiten i igračka legenda Plavih iz perioda 90-ih bio je raspoložen za priču, a već u popodnevnim satima prvi čovjek Budućnosti otvoreno je poručio medijima da je dogovor blizu, a skoro identično je reagovao i gradonačelnik Podgorice – Saša Mujović.
Društvenim mrežama su uveliko počele da kruže fotografije Božovića, ljubitelji Budućnosti praktično su bili oduševljeni činjenicom da je Grof nakon 19 godina spreman da se vrati plavom kormilu. I, onda je nastao tajac, pojedini mediji u Srbiji naglašavali su da od dogovora nema ništa, ali prema informacijama Lob Sporta Grof je i dalje kandidat broj jedan.
Nema sumnje da bi dolazak Božovića podigao rejting klubu koji će 8. jula igrati prvu utakmicu u kvalifikacijama za Ligu šampiona protiv jermenske Noe. Sama pojava nekadašnjeg osvajača Kupa Rusije uticala bi na samopouzdanje ekipe kojoj je, pored nedavno osvojeno titule, neophodna persona koja će šmekom i iskustvom uticati na timski duh nakon brojnih potresa u strukturama kluba.
Šampion sa Crvenom zvezdom iz 2016. godine radio je u klubovima sa kojima Budućnost u finansijskom smislu ne može da se trka – moskovski Dinamo, Lokomotiva, tulski Arsenal, Krila Sovjetov, iranski Esteglal, ali je motiv i želja da završi započeto u sezoni 2006/07 nešto što golica Božovića. Od Grofovog prvog mandata, pa do danas, Plavi su prolazili kroz različite periode, a u posljednje vrijeme, transferima Viktora Đukanovića, Vasilija Adžića, Andrije Bulatovića, Bodina Tomaševića i Andreja Kostića skrenula pažnju takmaca iz “Liga petice”.
“Budućnost je poput velike knjige koju je teško pročitati”, govorio je Božović.
A, šta ako se sve svede na pustu želju, ako od Grofa ne bude ništa? Sličan profil osobe je Dejan Vukićević dokazani crnogorski trener, kao igrač podgoričkog velikana ostavio je snažan pečat. U brojnim trenerskim vrteškama često se pominjao kao prvi pik, uvijek bio blizu, nadohvat ruke od plavog kormila, ali nikada nije dobio šansu koju odavno zasluẓ̌uje. Problem je i što sada nije u užem krugu kandidata. Šteta…
Cijenjen u našoj trenerskoj struci, Vukićević je stručnjak za kojeg su svi aktuelni i bivši igrači, koji su prošli kroz njegov sistem rada, imali samo riječi hvale. Ne manjka mu ni internacionalnog iskustva, a od želje da vodi Budućnost koja mu je kao fudbaleru pomogla da stigne do visina Partizana i Sevilje neprestano – gori.
Ne treba isključiti ni Nenada Lalatovića, istovremeno harizmatičnog i kontroverznog Novosađanina koji se nikada nije plašio užarene klupe i izazova, a prije dva dana mu je zazvonio telefon sa pozvinim brojem iz Crne Gore.
Ipak, svima je jasno čiji dolazak bi vratio publiku na stadion i poslao poruku da je Budućnost zaista spremna za toliko sanjani iskorak…
