Miodrag Radulović je u obraćanju naciji naveo da u 2024. neće predvoditi nacionalni fudbalski tim Crne Gore. Poslije tri godine, nekadašnji strateg Budućnosti, uzbekistanskog Pahtakora, kazahstanskog Atiraua, kuvajtskih klubova Kazme i Al Džahre, iranskog Zob Ahana te reprezentacija Libana i Mijanmara odlučio je da napusti kormilo Hrabrih sokolova.
<<< Radulović nije više selektor Crne Gore: “Ispunila mi se želja, ali ne i san, odlazim ponosan”
<<< FSCG se zahvalio Raduloviću
Fudbalski savez, na čelu sa Dejanom Savićevićem, poslije 56-godišnjeg Podgoričanina, te Zorana Filipovića, pokojnog Zlatka Kranjčara, Branka Brnovića, Ljubiše Tumbakovića i Faruka Hadžibegića u potrazi je za sedmim selektorom.
Licitacija je već počela, a na brojnim crnogorskim portalima juče su osvanili naslovi da je Slaviša Jokanović najozbiljniji kandidat za novog stratega crnogorskog tima. Međutim, koliko je ta informacija (ne)tačna pokazuju i navodi na takozvane nezvanične izvore, potvrde…
Ono što je zvanično i što je istina – Slaviša Jokanović je dugo godina (bio) želja prvog čovjeka crnogorskog fudbala Savićevića. Nije tajna da su čelnici FSCG-a još prije 13 godina razgovarali sa Novosađaninom, ali su se na kraju odlučili za iskusnijeg Kranjčara. Takođe, Savićević je nakon neočekivanog odlaska Tumbakovića u junu 2019. godine prvo razgovarao sa Jokanovićem, ali opet nije došlo do saradnje, već je izabran Faruk Hadžibegić.
Kada letimično bacimo pogled na slobodne stručnjake sa našeg govornog područja jasno je da je Jokanović, gledajući papir, odnosno CV, najzvučnije, a samim tim možda i najbolje rješenje za Crnu Goru. Ali, definitivno i najskuplja opcija što i sada predstavlja prvu i najtežu prepreku u eventualnim pregovorima. Trener koji je radio u Partizanu, engleskoj Premijer ligi i Čempionšipu (Votford, Fulam i Šefild junajted), Makabiju iz Tel Aviva, katarskoj Al Garafi i moskovskom Dinamu – mnogo košta.
Još prije tri godine dok je radio na Bliskom istoku, Jokanović je prema pisanju medija u Srbiji zarađivao tri miliona eura godišnje, britanski San (ali uzmite u obzir da je riječ o klasičnom tabloidu) pisao je da Jokanovića po dolasku u Šefild čeka nedjeljna plata od 88 hiljada eura, odnosno 4,7 miliona eura godišnje! Još 2015, kada je nakon fenomenalnih rezulata uveo Votford u Premijer ligu, Jokanović je tražio povećanje u odnosu na tadašnju platu koja je iznosila 700 hiljada eura godišnje. Navodno je to bio razlog zbog čega su se 55-godišnji srpski stručnjak i Italijan Đino Poco – razišli.
Crnogorska kuća fudbala svakako je najstabilniji i najbogatiji sportski Savez u našoj zemlji. Jaki sponzori, donacije od UEFA, a i sama činjenica da je riječ o fudbalu, FSCG čine organizacijom koja savršeno funkcioniše. Ali, veliko je pitanje da li ima novca za stručnjaka sa, bez želje da uvrijedimo bilo koga, najjačim CV-em u odnosu na prethodne selektore. Međutim, uvijek postoji – kompromis. Jokanović je od maja bez posla, a poziv evropske reprezentacije, koja sanja plasman na veliko takmičenje, mora da zagolica maštu svakog trenera.
Jokanoviću se otvorila rijetka prilika da debituje na uvijek užarenoj klupi Partizana, a dokaz da je prihvatio posao koji uvijek nosi veliku dozu pritiska potvrđuje da ne plaši izazova, već da je takvu vrstu poklona, koja često može da predstavlja mač sa dvije oštrice, iskoristio maksimalno i osvojio dvije titule sa crno-bijelima. Uspio je da Votfordu i Fulamu vrati premijerligaški status, sa Makabijem iz Tel Aviva je igrao Ligu šampiona, dok u posljednja dva angažmana nije spojio godinu – u Šefildu i moskovskom Dinamu.
Dovodio se pred start tekuće sezone Superlige Srbije u vezi sa povratkom u Partizan, a nije tajna da Beogradom kruže priče da će Jokanović navodno naslijediti Dragana Stojkovića nakon Evropskog prvenstva koje se predstojećeg ljeta igra u Njemačkoj.
Vidjećemo kako razmišlja i Dejan Savićević, odnosno da li je i treći put razgovarao sa čovjekom nakon dva neuspješna pregovora. Redovni godišnji Izvršni odbor FSCG će održati 27. decembra, ali sa ove tačke gledišta najrealnije djeluje da će tog dana u Kući fudbala zvanično ratifikovati ostavku Radulovića, a novog kormilara tražiti u 2024. godini.
A, kada već gledamo u budućnost kalendar nam već možda i sada govori da se Savezu ne žuri, ali i da bi novi selektor mogao da dobije ugovor na dvije godine. U 2024. martovski termin će Crnoj Gori slijediti za prijateljske utakmice, Evropsko prvenstvo kojem odavno nijesmo bili bliži gledaćemo kraj malih ekrana, a onda slijede tri mjeseca Lige nacija – septembar, oktobar i novembar. Tek ono pravo za Sokole slijedi u martu 2025. godine kada startuju kvalifkacije za Svjetsko prvenstvo čiji su domaćini Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko 2026. godine.
