Zemlja dugog bijelog oblaka 20. jula slavi dan fudbala!

Hana Vilkinson proslavlja gol protiv Norveške, FOTO: Twitter
Hana Vilkinson proslavlja gol protiv Norveške, FOTO: Twitter

Aotearoa, zvanično je ime na jeziku Maora za Novi Zeland i u prevodu bi značilo “Zemlja dugog bijelog oblaka”. Geografski gledano, najizolovanijoj državi svijeta sport nije baš najbolja reklama. Pogotovo ako se uzme u obzir da su, na primjer, u tamošnjim školama najzastupljeniji nama nepoznati takozvani “Netball”, igra se i ragbi, a najveći bljesak koji je ozario čitavu planetu napravila je muška košarkaška reprezentacija Novog Zelanda na zlatnom Svjetskom prvenstvu za Jugoslaviju – Indijanapolis 2002. godine.

Novozelanđani su u grupnoj fazi šokirali Rusiju, savladali i Venecuelu, a u razigravanju su bili bolji od Jao Mingove Kine, do polufinala stigli preko Portorika i konačno bivaju zaustavljeni baš od Jugoslavije. U meču za bronzu ostali su bez goriva i izgubili od Njemačke. Ipak, Fil Džons, koji je sa 18 poena u prosjeku bio jedan od najubojitijih strijelaca turnira i Šon Pero Kameron debeljuškasti krilni centar, na kraju izabran kao član idealne petorke Mundobasketa, izrasli su u heroje novozelandskog sporta.

Međutim, od danas, 20. jula 2023. godine, u Novom Zelandu slaviće se dan fudbala! Ne zbog činjenice što je upravo ova zemlja uz komšijsku Australiju domaćin Svjetskog prvenstva za dame (za dlaku dobili turnir ispred Japana), već zbog senzacionalne pobjede novozelandske selekcije nad nekadašnjim prvakom svijeta – Norveškom 1:0!

Utakmicu grupe “A” na startu drugog poluvremena riješila je Hana Vilkinson i ušla u istoriju svoj zemlje! Ne zna se šta je bilo spektakularnije u Oklendu, da li sama realizacija napadačice Melburn sitija, njena fizička potentnost jer, neodoljivo podsjeća na Erlinga Halanda, sjajni dresovi ukrašeni popularnim listom srebrne paprati (endemskom vrstom koja raste samo na Novom Zelandu), ili krcate tribine stadiona Eden Parka na kojima je bilo 42.137 gledalaca, apsolutni rekord kada je u pitanju posjeta na fudbalskoj utakmici u Novom Zelandu.

Vilkinson i drugarice ostvarile su prvu pobjedu za državu na Svjetskom prvenstvu, bilo u muškoj ili ženskoj konkurenciji! Fudbalerke su pet puta učestvovale na Mundijalu i na prethodnih 15 mečeva nijesu uspjele da ostvare pobjedu što je predstavljalo negativan rekord kod ženskih selekcija.

Sa druge strane, fudbaleri su učestvovali ’82 u Španiji, ali su se izvanredno predstavili u Južnoj Africi 2010. godine! Tri meča, tri remija, nažalost nijesu bila dovoljna za nokaut fazu. Riječ je o generaciji koju su krasili kapiten Rajan Nelsen, mladi štoper Vinston Rid (kasnije se isprofilisao u Vest Hemu) i najpoznatiji među njima, Kris Vud koji i danas bitiše u Premijer ligi, odnosno Notingem Forestu. Protiv Slovačke 1:1, sa Italijom takođe 1:1, protiv Paragvaja nije bilo golova…

Vratimo se heroinama ove priče, fudbalerkama, koje su sada jako blizu nokaut faze znajući da su preostali rivali u grupi solidna Švajcarska, ali i slabašni Filipini, definitivno rival po mjeri preko kojeg će Novozelanđanke tražiti kartu za osminu finala.

Na pragu su ogromnog rezultata fudbalerke koje su donedavno imale čak 11 vezanih poraza na domaćem terenu. Ali ženski fudbal je u maksimalnoj ekspanziji i razvija se svjetlosnom brzinom.

Trijumf je mogao biti i ubjedljiviji da je Rija Persival u nadoknadi iskoristila jedanaesterac kojem je takođe prethodila istorijska odluka na Mundijalu – po prvi put je sudija, zapravo sutkinja iz Japana Jošimi Jamašita saopštila VAR odluku uživo kako bi imali priliku da je čuju svi na stadionu. I to bi u budućnosti trebala da bude praksa na Svjetskim prvenstvima…