“Ostaviti svoj trag na ovom svijetu je teško. Da je lako, svi bi to radili. Ali nije. Potrebno je strpljenje, posvećenost, kao i mnogo usputnih neuspjeha. Pravi test nije da li ćeš izjbeći taj neuspjeh, jer nećeš. Već je u tom da li ćeš dozvoliti da te to povrijedi ili posrami, zaustavi…Ili ćeš naučiti iz toga, bez obzira da li si izabrao da istraješ”, jednom prilikom rekao je prvi i za sada jedini Afroamerikanac na čelu Sjedinjenih Američkih Država – Barak Obama.
Upornost i istrajnost sinonimi su za Marka Tućija. Momka koji je fudbalski prohodao u Budućnosti. U taboru plavo-bijelih nijesu imali strpljenja da 24-godišnjeg štopera izguraju do prvog tima, pa je Marko preko Plava, Lješkopolja, Podgorice i Tuzi sopstvenim rukama i nogama marljivo gradio put do inostranstva, konkretno Azije gdje trenutno uživa igrajući fudbal.
Talentovani defanzivac proglašen je za igrača mjeseca južnokorejskog Gangvona čije je boje zadužio početkom jula nakon blistavih partija u dresu Dečića.
“Iskren da budem, dugo sam čekao na moj prvi inostrani transfer, iako je bilo dovoljno ponuda u prethodne dvije godine da se to desi, kockice nikako nijesu mogle da se poklope, što je možda bilo i dobro jer sam odigrao dovoljno i dobro u Crnoj Gori da bi se prilagodio za inostranstvo što je brže moguće”, javio nam iz daleke Južne Koreje Marko Tući.
Fudbal na Dalekom istoku iziskuje mnogo više od igračkih kvaliteta. Način življenja, kultura, vremenska razlika, hrana, samo su neki od parametara kojima se morate prilagoditi prije nego što šutnete loptu u Južnoj Koreji.
“Na početku mi je najteže bilo da se prilagodim na vremensku razliku. Što se tiče ljudi, fudbala, treninga, bio sam dobro upoznat jer mi je Stefan Mugoša mnogo pomogao prije dolaska savjetima i poznanstvima u Koreji. Igrači su me prihvatili od prvog dana i postavili se prema meni kao da sam tu godinama, što mi je mnogo pomoglo u adaptaciji”, kaže fudbaler koji je u novembru prošle godine debitovao za crnogorski seniorski nacionalni tim.
<<< VIDEO Mugoša po Jovetinom receptu, novi pogodak reprezentativca
Hijerarhija u Aziji nije mit, kao i brzinska sposobnost koja krasi tamošnje fudbalere.
“Najviše sam iznenađen kulturom, odnosno poštovanjem mlađeg prema starijem. Mlađi se bukvalno klanjaju starijima, na šta iskreno kod nas nijesam navikao. Velika je razlika i u fudbalu, odnosno ritmu igre i za to mi je trebalo vremena da se naviknem. Igra se mnogo brže nego u Crnoj Gori, većinom su napadači brzi i u svakom trenutku koncentracija mora biti na visokom nivou, inače se greška odmah kažnjava”, otrkiva nam Tući.
Crnogorci, odnosno svi fudbaleri iz regije bivše Jugoslavije, odavno su se odomaćili u Južnoj Koreji, živjeli i igrali fudbal na vrhunskom nivou. Pomenuti Stefan Mugoša, prije svih Dejan Boske Damjanović, zatim Dženan Radončić i Vladan Adžić samo su neki od naših fudbalera koji su ostavili dubok pečetak u korejskom fudbalu. Tim koracima grabi i Marko Tući...
“Svi naši fudbaleri koji su igrali u Južnoj Koreji ostavili su trag. Damjanović i Mugoša bukvalno su ovdje legende i otvorili su vrata mnogim igračima koji dolaze iz Crne Gore”, kaže nekadašnji štoper Budućnosti, Jezera, Podgorice i Dečića.
Tući je nezamjeniv u defanzivnoj liniji Gangvona. Ekipa će se do kraja šampionta boriti za opstanak u elitnom društvu K1 lige.
“Klub je prije početka sezone imao druge ciljeve, ali nakon dosta loših rezultata sada smo u borbi za opstanak. Iako su nas mnogi prije vremena otpisali uspjeli smo da se vratimo, nadam se da ćemo zadržati dobar ritam i da ćemo ostati dio elite”, opstimističan je Tući i podvlači:
“Cilj mi je da se što duže zadržim u Koreji.”
Iako je na Dalekom istoku, Marko Tući nikad nije bio bliže oku selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore – Miodragu Raduloviću.
“Najveća želja i čast mi je reprezentacija. Južna Koreja je cijenjena zemlja u svijetu fudbala i nadam se, ako nastavim sa dobrim partijama, da ću dobiti povjerenje selektora”, zaključio je naš sagovornik.
