Novogodišnji projekat Lob Sporta u uvodu 2026. donosi istorijat 15 crnogorskih fudbalskih stogodišnjih klubova. Misija, kroz koju čuvamo i baštinimo tradiciju domaćeg loptanja dugu preko jednog vijeka, a na koju naša država treba da bude ponosna i njeguje nasljeđe sopstvenog loptanja.
Kao što talasi zapljuskuju obalu tako su kroz istoriju razne nedaće i zub vremena zapljuskivali fudbalski klub Arsenal. Igrao je klub iz parka i u najnižem rangu takmičenja, bio na niskim granama, ali je preživio. Niko i ništa nije moglo slomiti crnogorske Tobdžije.
Sve vlasti i političke stranke željele su da stogodišnjaka ofarbaju svojim bojama, pripoje svojoj ideologiji. Mijenjao je imena, mijenjao je grbove, ali je Arsenal ostao samo svoj, otvoren za sve.
Klub sa, decenijama, začelja bokeškog loptanja sada je u organizacionom smislu perjanica ovog dijela jadranske obale. Izronio je Arsenal i poslednjih godina živi najuspješnije godine klupske istorije.
IZ FUZIJE ORJENA I ZRINJSKOG ROĐEN KLUB KOJI JE DOBIO IME PO OBJEKTU MORNARICE
Stanovnici prelijepog crnogorskog gradića se ponose što je njihov fudbalski klub osnovan 1914. i poslije Lovćena je nastariji klub u državi. Ipak, registraciju i bitisanje tadašnjeg Orjena je prekinuo Prvi svjetski rat.
“Zna se da je klub osnovan 1914. godine, ali se na zna tačan datum. Kasnije je radi obelježavanja godišnjice uzet taj 2. decembar 1914. godine. Bilo je to u doba Austrougarske, fudbal je bio u ekspanziji, ali se nije vodilo toliko računa o papirima, tako da klub nije registrovan. Ne zna se ni tačan datum osnivanja slavnog Hajduka iz Splita već samo da je 1911. godina. Oba tima su podpadala pod Splitski nogometni podsavez. Jedno je sigurno, Arsenal je nakon Lovćena najstariji crnogorski klub“, rekao je sekretar Arsenala, Igor Radošević.
Ozbiljno loptanje u Tivtu kreće nakon prvog velikog rata, tačnije 1919. godine kada je osnovan Hrvatski športski klub Zrinjski. Tri godine kasnije obnovljen je rad Nogometnog kluba Orjen. Tih godina je Tivat bio grad još nekoliko klubova. Sve je međutim bilo kratkog daha.
Zrinjski i Orjen su se od 1923. do 1931. nadmetali u Splitskom nogometnom podsavez koji je okupljao ekipe od Splita, Južne Dalmacije, Boke i još nekih crnogorskih gradova.
Nakon toga, 1931. godine se sa ostalim crnogorskim klubovima priključuju novoformiranom Cetinjskom nogometnom (loptačkom) savezu, zajedno sa svim crnogorskim klubovima. Klubovi iz Boke su 1934. godine zbog svađe sa Cetinjskim podsavezom bojkotovali takmičenje, a od 1935. se više ne pominju ni Zrinjski, ni Orjen, nego Arsenal i zbog toga se pretpostavlja da su se pređašnji klubovi “stopili” u kolektiv kakav je danas poznat.
Jedno je sigurno, poslije fuzije HŠK Zrinjski i NK Orjen, tim je počeo da igra pod novim imenom Arsenal. Ime je izvedeno iz obližnjeg objekta za popravku mornarice MRTZ Sava Kovačević, poznatog kolokvijalno kao Arsenal.
Klub iz Tivta u predvečerje “dolaska” Drugog svjetskg rata na ove prostore postiže najveće uspjehe. Naime, Arsenal 1937. osvaja titulu crnogorskog prvaka, a isti uspjeh ponavlja tri godine kasnije, ujedno postavši jedini tim izvan Podgorice i Cetinja koji je osvojio titule u takmičenju Cetinjskog nogometnog saveza.
PRVE UTAKMICE POD REFLEKTORIMA
U Tivtu su odigrane i prve utakmice pod reflektorima u Crnoj Gori. Ona “nezvanična“ datira iz 1927. godine, kada su rivali bili tivatski fudbaleri i članovi Britanske flote, koja je boravila u Boki. Što se tiče utakmice između dva kluba, bila je to prijateljska utakmica iz 1936. godine, u kojoj je kotorski Jugosloven pred 3.000 gledalaca savladao Arsenal sa 4:2.
“Ponosni smo i što je prva utakmica pod reflektorima u tadašnjoj Jugoslaviji igrana 1905. godine u našem Parku. Igrala je omladina Tivta protiv Britanske mornarice koja je bila stacionirana u Tivtu. Britanci su sa brodova skinuli osvetljenje i prenijeli na teren. Dočekali smo poslije više od 100 godina da se u Tivtu igra pod reflektorima“.
U PRVOJ GODINI NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA BILI NAJBLIŽI PRVOLIGAŠKOM KARAVANU
U prvoj deceniji nakon Drugog svjetskog rata Arsenal igra u crnogorskim ligama. Tivćani u sezoni 1955/56. ostvaruju promociju u Jugoslovensku drugu ligu Zona B, gdje provode naredne tri godine. Bio je to ujedno najuspješniji period kluba između Drugog velikog rata i obnove nezavisnosti.
Klub je period od 1958. do 2006. većinom igrao u republičkoj Crnogorskoj ligi (3. rang takmičenja u SFR, kasnije SR Jugoslaviji), sa rijetkim ispadanjima u tadašnji Kotorski podsavez ili kasnije Južnu regiju (4. rang), ali se svaki put ekspresno vraćao.
U periodu velike Jugoslavije Arsenal je najbliži Prvoj ligi bio upravo u toj prvoj godini Crnogorske lige koja je samo te sezone služila kao kvalifikaciona za elitni rang jugoslovenskog loptanja.
REDOVNI DRUGOLIGAŠI I UZLET OD 2022. GODINE
Poslije obnove nezavisnosti 2006. Arsenalu je dodijeljen status drugoligaša. Tobdžije su do 2022. godine najviše vremena prvele u Drugoj ligi, sa dva trogodišnja ciklusa u trećem rangu takmičenja, Južnoj regiji (2009-2012. i 2015-2018).
Od povrtaka u 2. CFL, Arsenal je sezonu završavao na 5. i 6. mjestu da bi uzlet počeo u sezoni 2020/21. Tivćani su takmičarsku godinu završili na drugoj poziciji i igrali baraž za popunu 1. CFL.
Fortuna je bila na strani komšija iz Petrovca, koji su prošli na penale. Nebeskoplavi su slavili u prvom meču na stadionu Mitar Mićo Goliš 2:1, sa dva gola Luke Medigovića, dok su izabranici Gorana Jovanovića uzvratili istom mjerom u Parku.
Hulijan Montenegro je u 25. minutu doveo Tobdžije u vođstvo. Izjednačio je Adnan Bašić u 79. minutu, da bi Ćetko Manojlović golom sa bijele tačke u 82. minutu (bio strijelac sa penala i u prvom meču) odveo dvomeč u penale. Sreća je bila na strani Petrovčana.
Godinu dana kasnije ekipa koju je vodio Radislav Dragićević uspjela je da napravi iskorak i ispiše istoriju. Arsenal se ponovo dokopao baraža, ali je ovog puta deklasirala Podgoricu.
Tivćani su posao završili već u prvom meču pokerom (4:0). Dvostruki strijelac bio je kapiten Manojlović. Boris Došljak i Jasmin Muhović su osigurali trijumf.
U revanšu na DG areni bilo je 1:1. Andrej Bajović je u 60. minutu postigao gol za Žutu podmornicu čije snove o opstanku u društvu najboljih je potopio Dejan Pepić 16 minuta kasnije.
Direktor Arsenala Dejan Kandić je govorio o stanju kada je ušao u klub.
“Uprava u kojoj sam ja u klub je došla 7. aprila, kada je Arsenal bio drugoligaš sa velikim problemima. Možda se sjećate novinskih napisa da igrači spavaju po autobusima, da kasne plate. Dug je iznosio 200.000 eura, veliki broj igrača je napustio klub poslije baraža sa Petrovcem za ulazak u Prvu ligu. Niko nije htio da uzme klub. Eto tako sam se vratio u klub, ne znam ni kako. Prvo što smo uradili je postavljanje reflektora na pomoćnom terenu. To je osnažilo omladinski pogon, postavili smo direktora omladinske škole, počeli da vraćamo tivatsku djecu. Tako je krenulo. Sada smo u top tri najbrojnija sprotska kolektiva u državi“, kaže Kandić.
Meteorski uspon nastavljen je u 1. CFL. U debitantskoj sezoni u elitnom rangu crnogorskog fudbala Arsenal je osvojio treće mjesto, zahvaljujući boljoj gol razlici od Dečića i izborio izlazak u Evropu, iako je kao domaćin cijelu sezonu nastupao u Radanovićima, Kotoru i Podgorici.
Rajovi izabranici su iste sezone stiglli do finala Kupa, gdje su nakon penala poraženi od Sutjeske sa 3:4. Meč pod “provalom oblaka” na stadionu pod Goricom je u regularnom toku završen rezultatom 1:1.
Oujidi Sahli je u 28. minutu doveo Nikšićane u vođstvo, da bi konačan rezultat regularnog toka meča postavio Ćetko Manojlović u 85. minutu.
Pošto ni nakon 30 minuta produžetaka nije bilo promjene rezultata pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Anđelo Rudović je poslao loptu preko prečke već u prvoj seriji, kao i Jasmin Muhović u trećoj. Danilo Bakić, Nikola Čelebić i Ćetko Manojlović su bili precizni sa kreča ali nedovoljno da Arsenal osvoji prvi trofej u nezavisnoj Crnoj Gori…
“Odmah prve godine smo izborili Evropu sa gro igrača iz Druge lige. Moram podsjetiti da smo kao domaćini prve sezone igrali u gostima. Bio je to onaj početni elan, plus odlični trener Rajo Dragićević i dobra grupa igrača. Bili smo nepoznanica ostalim klubovima. Dugo su rivali ulazili sa dozom potcjenjivanja: ‘Ovi su išli iz 2. CFL, nemaju dinara’ itd. Tako su postupali sa nama, ulazili olako u mečeve i dok su se osvjestili mi smo uzeli 40 i kusur bodova. Ispostavilo se da je 50 bodova bilo dovoljno za treću poziciju. Dečić je imao isti broj bodova, ali mi bolju gol razliku za jedan gol u međusobnim duelima i prestigli smo ih u borbi za Ligu konferencija. Dečić je u tom momentu imao budžet od 3,6 miliona eura, igrače poput Draška Božovića, Augusta Čagasa…”, prisjeća se Kandić.
ARSENAL – SUTJESKA 1:1 (0:0) – PEN 3:4
Stadion pod Goricom. Sudija: Miloš Savović (Podgorica). Strijelci: Ćetko Manojlović u 85. za Arsenal, a Oujidi Sahli u 28. minutu za Sutjesku. Penali: Anđelo Rudović preko gola, Danilo Bakić gol, Jasmin Muhović preko gola, Nikola Čelebić gol, Ćetko Manojlović gol za Arsenal, a Marko Vučić (odbranio Igor Nikić), Marko Matanović, Božo Milić, Dušan Vuković i Oujidi Sahli precizni za Sutjesku.
Ekipa tadašnjeg trenera Zorana Tripkovića je prvi meč u istoriji kluba u UEFA takmičenjima odigrala u Jerevanu protiv Alaškerta (1:1), 13. jula 2023. godine. U revanšu na DG areni, sedam dana kasnije, predstavnik Jermenije je košmarom (6:1) ugasio evropski san Tivćana već u 1. kolu kvalifikacija za Ligu konferencija.
Ostala je mrlja na istorijski nastup, ali ne zbog rezultata već zbog sumnje da je drugi meč “namješten”. Tri dana poslije revanša u Lješkopolju priču o velikom broju uplata na igre 5+ i 7+ golova lansirali su poljski, sjevernomakedonski i mađarski mediji. Uprava Arsenala je odmah izašla i dematovala da je klub uključen u nečasne radnje. Predsjednik opštine Tivat Željko Komnenović i Dejan Kandić, zajednički su potpisali i podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, sa zahtjevom da se ispitaju sve okolnosti događaja koje su u vezi sa navodnim namještanjem.
Epilog je stigao dvije godine kasnije. Naš klub dobio je drakonsku kaznu od 500.000 eura i suspenzijom iz evropskih takmičenja na 10 godina. Bivši fudbaler Tivćana Nikola Čelebić i predstavnik kluba Ranko Krgović dobili su doživotnu kaznu rada u fudbalu, dok su sa po 10 godina van sporta kažnjeni kapiten Ćetko Manojlović, Radule Živković i golman Dušan Puletić. Čuvar mreže i sam klub žalili su se na odluku UEFA. Puletić je na kraju oslobođen optužbe, a Arsenalu je smanjena kazna.
“Dosta sam govorio na tu temu. Malo ljudi i novinari zaboravljaju srž, a srž je da smo predsjednik opštine Komnenović i ja po prvim saznanjima podnijeli krivičnu prijavu zbog namještanja. Poslije to niko nije spomenu da je Arsenal ‘pojurio’ tu priču, nikoga to ne zanima. Nažalost, danas je najbitnija ‘pljuvačina’. Dokazano je da klub nije kriv. Na moje veliko zadovoljstvo golman Puletić je na drugostepenom postupku kod UEFA proglašen nevinim. Dušan je svoju borbu uspio da dovede do kraja i spere ljagu sa svog imena. Uzeo je advokata, nije ga jeftino platio, borio se i izborio se. Srećan sam zbog toga“.
A što je Arsenal uradio?
“Uložili smo žalbu drugostepenom organu UEFA i smanjili kaznu sa 10 na sedam godina i finansijsku sa 500 na 400 hiljada eura. Sada smo na CAS (Sud za sportsku arbitražu u Lozani). Intencija je da smanjimo suspenziju na četiri do pet godina i finanskijsku kaznu na 300.000 eura. Ukoliko u tome uspijemo mogli bismo da izvučemo računicu koliku smo štetu pretrpjeli. Kazna je u svakom slučaju preteška“, objašnjava borbu kluba, Kandić.
Nije turbulentno evropsko ljeto udrmalo Tivćane koji su do dana današnjeg stabilan prvoligaš.
PRVI MEĐUNARODNI MEČ 1969. U ITALIJI, DOLAZILI SU U PARK CRVENA ZVEZDA, DINAMO, HAJDUK, POLONIJA, VISLA…
Utakmica sa Alaškertom nije jedina internacionalna za Arsenal. Tivat i Mola di Bari su gradovi pobratimi a upravo je u tom italijanskom mjestu Arsenal odigrao 1969. godine prijatelski meč sa domaćim istoimenim klubom i slavio 2:1. U prvom internacionalnom meču golove za klub iz parka postigli su Stjepčević i Žegura.
Iako tokom velike Jugoslavije nije igrao u najvišem rangu, Arsenal je zbog geografskog položaja odmjeravao snage sa najjačim ekipa iz države, Crvenom zvezdom, Dinamom i Hajdukom, pa i poljskim Polonijom i Vislom u prijateljskim mečevima.
Tivćani su 25. februara 1971. pred preko 2.000 gledalaca ugostili Dinamo Zagreb, koji je na proputovanju na Kup utakmicu sa Lovćenom na Cetinju svratio u park i odigrao 1:1. Strijelac za Arsenal bio je Slovnikar, a za Modre Lalić.
Arsenal je nastupio u sastavu: Krstović, Vujačić, Perčin III, Staničić, Perčin I, Vuković, Žegura, Perčin II, Stjepčević I, Slovnikar, Stjepčević II.
Tobdžije u sastavu Krstović (Radovanović), Gotesgreber, Vuksanović, Rosić (Mitrović), Marić (Radošević), Vuković, Perčin, Ercegović, Čavor, Puljiz, Lasić su devet godina kasnije gostovale Hajduku, koji je golovima Vujčića u 45. i Adamovića u 70. minutu slavio na pomoćnom terenu novoizgrađenog Poljuda.
Arsenal je 1981. Ugostio i ekipu Splita. Gosti su pobijedili 2:1. Nižić i Perišić su u drugom poluvremenu preokrenuli, nakon što je jedini strijelac tokom prvih 45 minuta bio Marić.
Arsenal je nastupio u sastavu: Krstović, Vuksanović, P. Fatović, Perčin, Rosić, Braletić, Puljiz, Marić, B. Fatović, Ercegović, Milović.
Uzvratio je crnogorski klub gostoprimstvo Hajduku u januaru 1982. Meč je pred 3.000 gledalaca završen bez golova.
Za Arsenal su nastupali: Krstović (Ardalić), Ivanović, Fatović, Marić, Rosić, Barac, Puljiz, Perčin, Lasić, Vuković, Braletić. Bile boje su branili asovi kao što su: Pudar, Zoran Vujović, Miljuš, Gudelj, Primorac, Rožić, Zlatko Vujović, Slišković, Petrov, Bonačić i Adamović.
Dočekao je Arsenal 29. januara 1983. godine i Crvenu zvezdu. Beograđani su bili ubjedljivi (0:6).
Poslednji prijateljski meč sa velikanima iz regiona Bokelji su odigrali prije nešto više od tri godine, tačnije 6. jula 2022. na Maksimiru protiv Dinama. Modri su u kontrolnom meču pred početak sezone slavili sa 5:1. Jedini gol za Tivćane postigao je Hulijan Montenegro u 35. minutu. Strijelci za Dinamo bili su Mislav Oršić u 34, Luka Ivanušec iz jedanaesterca u 49, Robert Ljubičić u 80, Dario Špikić u 84. i Deni Jurić u 90. minutu.
Za Arsenal su u prvom poluvremenu nastupali: Nikić, S. Mršulja, Dragićević, Manojlović, Čavor (od 36. Rašo), Mirković, Došljak, Montenegro, Muhović, Pepić, Bulatović. U drugom poluvremenu su na terenu bili: Nikić (od 85. Ćetković), S. Mršulja (od 55. Mališić), V. Mršulja, Todorović, Rašo (od 76. Marković), Bakić, Stešević, Došljak (od 55. Radenović), Dašić (od 76. Čelebić), Vujačić (od 84. Tabajica), Savio.
“Utakmica na Maksimiru bila je generalna proba za Dinamo pred početak sezone. Ponosan sam što sam u Zagrebu upoznao Mirka Barišića, gospodina koji je bio predsjednik zagrebačkog kluba 1971. kada su Modri igrali u Tivtu a ja nisam bio ni u mislima svojih roditelja“, emotivno govori Kandić.
TALENTOVANA GENERACIJA 1971/72: KRALJ, BUZIĆ, BOROVIĆ, VUKSANOVIĆ…
Mnogo igrača je prodefilovalo kroz omladinsku školu Arsenala. Klub iz Tivta je u bivšoj SFR Jugoslaviji prije svega bio poznat po omladinskoj školu. Za najtalentovaniju generaciju smatra se ona sastavljena od igrača rođenih 1971/72. godine. Treneri Radovan Vukotić i Žlatko Vuksanović produkovali su igrače poput legendarnog golmana Ivice Kralja, zatim Željka Buzića, Slavena Borovića i Zorana Vuksanovića.
Kralj je već sa 15 godina pojačao Partizan. Suvišno je pisati nešto što već nije rečeno za legendu crno-bijelih. Svojevremeno jedan od najskupljih golmana svijeta branio je za Porto, PSV, Rostov, Spartak iz Trnave i bio broj 1 u reprezentaciji SR Jugoslavije.
Borović je nastupao u Crnoj Gori još za Sutjesku, Mogren i Kom, dok je nosio dres Zvezdare proglašen je za najboljeg fudbalera Druge lige SRJ. Sa njim u timu Javor iz Ivanjice se prvi put domogao elitnog ranga u sezoni 2001/02, a isti podvig umalo nije napravio sa Bokeljom. Kotorani nisu, ali zato Borović jeste nastupao u jugoslovenskoj Prvoj ligi, kao fudbaler Čukaričkog. Prije završetka karijere u Arsenalu igrao je još za Voždovac i Beograd.
Buzić je noseći dresove Radničkog iz Kragujevca, Hajduka iz Kule i Javora upisao preko 150 nastupa u Prvoj ligi Jugoslavije.
Vuksanović je prvoligaški barut bivše države osjetio preko 100 puta u dresovima Hajduka iz Kule i niškog Radničkog, a internacionalnu karijeru je gradio u slovačkim Slovanu i Dubravki, te indonežanskom Deltas Suduardu.
Od igrača koji su ime stekli u 21. vijeku a prošli su Arsenalovu školu ističe se ime Branislava Jankovića. Jane je prošao mlađe kategorije tivatskog kluba, ali je stasao u Grblju. Kasnije je nosio dresove Iskre, Rudara, Sutjeske, Budućnosti, Čukaričkog i kazahstanskog Turana. Janković je upisao devet nastupa za A selekciju Crne Gore.
Poslednjih godina kroz Arsenal je prošao lijep broj kvalitetnih stranaca, sa dugim stažom se istakao Hulijan Montenegro, a dres Tivćana nosio je i Augusto Čagas.
Od domaćih igrača koji nisu ponikli u parku ali su kroz karijeru nosili dres Arsenala vrijedi pomenuti reprezentativnog golmana Igora Nikića.
BRAĆA PERČIN, MATKOVIĆ, SANTINI, KRSTOVIĆ, NIKOLIĆ, LASIĆ, FRANOVIĆ
Od starijih igrača koje pamti istorija Arsenala nezaobilazna su imena braće Perčin, Iva Matkovića, Jerka Santinija, Nikice Krstovića, Mladena Nikolića, Branka Lasića. Od momaka koji su u ovom vijeku branili boje Arsenala ističe se po dugovječnosti golman Davor Franović.
Josip Braco Perčin (rođen 1943) odigrao je preko 250 mečeva kao kreativni vezista, “plejmejker” za Tivćane, kao i njegov brat, lijevi bek i zadnji vezni, Predrag Dragan Perčin (1950). Najstariji Tomo Perčin (1939) je tokom 15 godina, odnosno preko 350 utakmica bio stub odbrane Arsenala. Tomo i Predrag su bili i treneri u matičnom klubu. Tomo je vodio još Bokelj i Grbalj.
Matković je od Zbornika fudbalskog saveza Jugoslavije označen kao najbolji fudbler u istorji Tivta. Kao igrač, trener i predsjednik kluba u Arsenalu je proveo preko tri decenije (1936-67). FSJ je Matkoviću dodijelio Srebrnu plaketu za razvoj fudbala.
Santini je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka nastupao za Arsenal, čiji trener je bio od 1977. do 1988. godine.
Preko 400 zvaničnih mečeva od 1979. godine u karijeri u dresovima Arsenala, Bokelja i Grblja odigrao je Nikolić.
Lasić je 25 godina neprekidno igrao za Arsenal, Bokelj, Mogren, Lovćen i Grbalj.
Neizostavni na golu Arsenala u raznim dekadama bili su Krstović i Franović. Krstović je debitovao 1969, a od 1972. do 1987 je konstantno čuvao mrežu na 250 mečeva.
Mlađim ljubiteljima fudbala je dobro poznato ime Franovića. Kao desetogodišnjak je zavolio fudbal u Arsenalu, gdje se vratio 2003. godina nakon što je branio mrežu Grblja i brojnih srpskih klubova. U drugoom mandatu je cijelu deceniju branio za matični klub.
Što se tiče trofeja, Arsenal je pored već pomenuta dva predratna prvenstva Crne Gore, osvojio i četiri trofeja u ligi Kotorskog podsaveza (četvrti rang takmičenja u SFR Jugoslaviji) i tri kupa Južne regije (2009, 2010, 2011).
OPSTALI SU SLOVO A I ZUPČANIK
Klub iz Parka je tokom istorije, računajući Zrinjski i Orjen čak šest puta mijenjao grb, četiri puta od kada nosi ime Arsenal. Svako je htio da uklopi Arsenal u svoja pravila. Šahovnica Zrinjskog, petokraka, plavo-bijelo-crvena trobojka, crveno-plavo-bijela trobojka, prefiks Nogometni klub, pa Fudbalski klub, mijenjan je kroz istoriju. Ali Arsenal je bio nesalomljiv. Opstali su slovo A i zupčanik kao zaštitni znak stogodišnjaka do današnjeg dana.
“Neko je stavljao petokraku, neko trobojku, neko NK, neko FK. Ovaj trenutni grb je pravo rješenje. Uvijek je bio ovaj zupčanik, slovo A i lopta“, kaže Kandić i pojašnjava: “Kako je koja vlast dolazila stavljala je svoje boje. Do 1992. godine je bio NK Arsenal sa jugoslovenskom trobojkom i petokrakom na vrhu. Onda je došlo do koalcije Narodne stranke i DPS u Tivtu i oni su promijenilii u FK Arsenal i stavili grb sa trobojkom crveno-plava-bijela i taj grb je egzistirao do 2016, kada je vraćen novi grb. On je neutralan, ne svojata ga niko“.
MLAĐE KATEGORIJE
Arsenal veliki akcenat stavlja na mlađe kategorije.
“Kao što sam rekao kada smo došli primarni cilj nam je bio da osnažimo našu školu. Potpuno smo odvojili omladinski pogon na vještačkom terenu. Kada je dijelio opremu Savez je pozicionirao Arsenal kao centar Grassroots programa za Južnu regiju jer smo u top 3 najbrojnija kolektiva“, kazao je Kandić.
Bazni sport, ne samo fudbal već sport ukupno su u velikom problemu. Sve manje djece ide na sport, posebno u sjevernim opštinama.
“Velike su demografske promjene, migracije sa sjevera ka Podgorici i jugu. Mi smo to osjetili i dobro usmjerili. Pozicionirali smo se, imamo 17 trenera u omladinskom pogonu, oko 380 polaznika u mlađim kategorijama. Mogli bismo da imamo još više djece ali nemamo kapaciteta. Kada je infrastruktura u pitanju, itekako nam je potreban još jedan vještački teren. Skoro smo obezbijedili teretanu, Opština je izradila balon koji će biti operativan od februara. U tom sistemu možemo da ‘pregrmimo’“.
Arsenal je najbrojniji kolektiv u Grassroots programu. U svim kategoijama ima po dvije ili tri ekipe.
“Imamo sve mlađe kategorije, posebno se ističu omladinci, trenutno treći u državi. Zapažen broj talentovanih momaka, njih devet, debitovao je za prvi tim“.
Mlađe kategorije takođe bilježe meteorski uspon.
“Kad smo došli u klub treniralo je oko 70 dječaka u konkurencijama petlića, pionira i kadeti. Onda smo to osnažili, vratili našu djecu. Podsjetiću da je Grbalj dok je na čelu kluba bio Bato Carević radio fantastičnu stvar. Grbljani su plaćali kombi koji je vozio na liniji Škaljari-Kotor-Dobrota, pa onda Tivat-Gradiošnica-Dumidrom-Seljanovo-Radovići. Tako je klub iz Radanovića pokupio svu djecu iz Tivta, pa i Kotora. Na krilima Tivta, Kotora i Budve, gdje je nestao Mogren, napravio je Carević, za one prilike, prilično jak Grbalj. Mi sada radimo sličnu stvar“, objašnjava Kandić i dodaje:
“Jedan trener koji je tada bio u klubu nam je pričao da je jednom kada je Grbalj zvao na prijateljski meč u Arsenalu nastala euforija kao da se igra meč protiv Reala. Sada smo to prerasli po svakom pitanju – rezultatski insfrastrukturalno i organizaciono“.
Za sada je najveći uspjeh u mlađim kategorijama ostavarila generacija igrača rođenih 2005. godine i mlađih. Tadašnji omladinci su kao članovi Druge omladinske lige osvojili Kup Crne Gore.
Izabranici Slavena Borovića su poslije osvajanja Kupa Južne regije u polufinalu upisali obje pobjede nad Zetom (4:2 i 3:2), dok su u finalu, 14. juna 2024. godine na stadionu trening kampa FSCG deklasirali Sutjesku sa 5:2.
Iz tog tima ističe se ime, sada već standardnog reprezentativca i starter u prvom timu Arsenala, Petra Ražnatovića.
Prve nastupe u seniorskom timu matičnog kluba upisali su Vuk Čukić, Toni Pataki i Mihailo Živaljević, dok Stefan Labović kao aktuelni kapiten omladinskog pogona trenira sa prvotimcima i čeka priliku za debi u 1. CFL. Vasilije Novaković je u omladinskom pogonu podgoričke Budućnosti, sa kojom je igrao i kvalifikacije za Ligu šampiona. Dres Grblja nose Matija Kuč, Vladimir Kašćelan, Strahinja Đuričić i Ljubomir Đinović, a u Igalu je Vladimir Pavlović. Dragan Ćetković je nakon debija u prvom timu Arsenala trenutno golman Budve.
OPŠTINA NAJVEĆI FINANSIJER, PORTO MONTENEGRO GENERALNI SPONZOR
Budžet Arsenala najviše “puni” Opština Tivat, oko 45%. Iz kluba najavljuju da bi 2026. godine pomoć grada mogla da bude preko 50%. Ostalo je obaveza generalnog sponzora Porto montenegro, manjih spozora.
“Sve mimo toga je naše dovijanje, snalaženje… Dosta koristimo poziciju stadiona. Atraktivna je lokacija. Na primjer, semafor smo uradili praktično za džabe. Dali smo jednoj firmi da napravi semafor, dvostranični LED displej. Pa tako stranu ka terenu koristi klub a drugu stranu ta firma kao svoj reklamni prostor. Tako smo postali drugi klub poslije Budućnosti sa semaforom na stadionu“, rekao je Kandić.
Arsenal ima osmi budžet u 1. CFL.
“Opština Tivat jeste bogata ali ne odvaja za sport kao na primjer Prijestonica. Cetinje je u 2025. godini odvojilo 1.170.000 eura za sport, a Tivat 1.000.000. Poređena radi, Cetinje ne može da obezbijedi ukupni gradski budžet od 10.000.000, a Tivat ima 34.000.000 eura budžet. Opština se razvija u pravom smjeru, sport nije prioritet u odnosu na infrastrukturu“, Kandić objašnjava da lokalna uprava u Tivtu uspješno funkcioniše ali da sport nije prioritet.
Arsenal međutim ima punu podršku gradonačelnika Željka Komnenović.
“Dodao bih da uprkos svemu administracija Zeljka Komnenovica zdušno pomaze klub i da je takvo opredeljenje u sustini iniciralo uspjeh“.
Ostale siromašnije opštine ulažu više u sport.
“Mislim da Rukometni klub Lovćen ima budžet 300.000 eura. To su ozbiljne cifre. Naš Košarkaški klub Teodo sa druge strane oko 180.000 eura prošle godine, a dolazi iz bogatijeg grada. Daleko smo mi od takvog budžeta da Arsenal mora da igra svake godine Evropu. Ako ćemo pošteno, nema Arsenal ni jednog ministra, direktora Elektroprivrede, Monteputa. Cedisa kao neki drugi klubovi. Ni od Aerodroma Crne Gore nismo dobili ni jedan euro… Jedino smo dobili pomoć od Morskog dobra, kao i ostali klubovi sa primorja“.
