A šta ću ti reć’, kume, ubij, razbij, satri grad, tako je najbolje.
Bio je to komentar realnog Splićanina dan nakon Torcidine “kristalne noći” poslije polufinala Kupa s Dinamom u kojem je Hajduk na Poljudu i drugi put u četiri dana pokleknuo protiv najvećeg rivala.
Bijesni Hajdukovi navijači prvo su probili ogradu sjevera i krenuli u frontalni napad prema dijelu stadiona na kojem su i ovaj put bili smješteni Dinamovi. Od Maksimira 1990. dijelilo nas je samo da Marko Livaja skoči na policajca.
Nije se dogodilo. Mada… priča se da je Hajdukov “bog” krenuo prema terenu da bi ga na pola puta zaustavio Bruno Petković, Dinamov napadač koji je u tom poljudskom cirkusu mirno šetao uz aut-liniju kao da se ništa ne dešava. Petković je Livaju potpuno zasjenio u prvenstvenom dvoboju potvrdivši još jednom da je ipak bolji napadač od prerazvikanog majstora baluna.
Neredi su se sa Poljuda preselili po gradu, snimci svjedoče o jednom od najmračnijih momenata u hrvatskoj fudbalskoj istoriji. I to još uvijek nije bilo najgore što smo vidjeli ove sezone, ako je neko zaboravio krvavi pir Bojsa u Atini sa jednim smrtnim slučajem.
Hrvatska još od početka devedesetih nije imala takav problem sa huliganizmom i nema ni najmanje naznake da bi to neko mogao da riješi. Sad može samo da bude gore.
Torcida je vlast u gradu Splitu, veća od policije i gradonačelnika Ivice Puljka. Hrvatski Napulj. Dan nakon nedjeljnog poraza od Rijeke u jadranskom derbiju na Rujevici, zvaničnog klupskog predsjednika “pojela” je kao žaba onu muvu iz crtanih filmova osamdesetih. Dubrovčanin Lukša Jakobušić imao je silan motiv da ono što je napravio u vaterpolu s Jugom, kojeg je doveo do titule šampiona Evrope, bar u nekoj mjeri ponovi s Hajdukom. Za majstora s mora hrvatska titula bila bi ravna kontinentalnoj, koliko je dugo Split čeka. Međutim, Dubrovnik i Split imaju veze jedan sa drugim koliko i fudbal i vaterpolo.
Različiti svjetovi.
Jakobušić je od prvog do posljednjeg dana bio lutka na koncu, a više od četiri uzastopna poraza fotelju mu je odnijela snimka kako maltene plače pod uništenim tribinama Poljuda i govori da osjeća dubok sram.
Pa ko još na svijetu mijenja predsjednika usred sezone? Samo ludi Balkanci, valjda. Ne trčim, ne driblam, ne nabacujem iz kornera, rekao je jednom Zdravko Mamić. Hajduku to i nije prvi put. Jednom je bio u još većoj prilici za osvajanje titule da bi na dan derbija navijači najavili da tadašnji predsjednik Ivan Kos može da pakuje kofere, samo zato što je veče ranije viđen sa sudijama. Iako je praksa u ligi da domaćin protokolarno ugosti sudije na večeri.
Jakobušić je u tandemu sa sportskim direktorom iz Litvanije dovodio pojačanja koja bi potpisao svaki navijač Dinama, a pogotovo Rijeke koja je sa znatno manjim budžetom deset bodova ispred Hajduka! Džaba ti sve kad radi mira u svlačionici i pritiska stvarnih gazdi za trenera postaviš dobrog momka koji nikad nije okusio težinu šampionske trke, a kamoli titule.
Priča se već da je ovo kraj Hajduka. Nije, ali će mu biti mnogo teško da održava dalje svlačionicu nakrcanu jakim ugovorima. Teže nego Dinamu u odbrani titule. Iako je Rijeka ispred pet bodova i drži “pole position”, raspored sugeriše preokret. Plavi imaju šetalište do kraja, dok Rijeka mora u Pulu, gdje je uvijek čekaju na nož, Osijek, Varaždin i uvijek neugodnu Kranjčevićevu.
Svakako će da bude neizvjesnije nego u rukometnom prvenstvu, koje već gotovo 35 godina ima isti rasplet – Zagreb je šampion.
Težak incident, jedan od najružnijih u istoriji hrvatskog rukometa, razbio je svaku neizvjesnost uoči završnice tekuće sezone. Slovenski rukometaš Marko Bezjak u prolazu je ramenom nokautirao na pod delegata Ante Josića. Cijeli slučaj izazvao je golemo zaprepaštenje. Nexe, na čijoj klupi odnedavno sjedi Veselin Vujović, već je više od deceniju i po klub bez mrlje. Sve utakmice sa Zagrebom kao po komandi sudi im isti par, Dalibor Jurinović i Marko Mrvica. Njih se redovno proglašava najboljima u Hrvatskoj, no poslije svakog derbija nezadovoljan je isključivo – Nexe.
Tako je bilo i ovaj put.
Oborenog delegata Josića mnogi pamte kao sudiju dramatične pete utakmice finala Zagreb – Metković od prije više od 20 godina, kad su gosti nezadovoljni njegovim suđenjem u paru sa Sinišom Rudićem napustili teren. Ne treba se iznenaditi ako Bezjak, senzacionalno pojačanje Našičana, dobije i dugogodišnju zabranu nastupa u takmičenjima pod okriljem HRS-a. Šta ti je život, jedne sezone osvajaš titulu evropskog šampiona sa Magdeburgom, sljedeće dobiješ pomračenje uma u hrvatskoj ligi i mlatneš delegata.
Ali “ovo je ovdje Balkan, mirisni cvet… Totalno nerazumljiv za ceo svet”.
