Ispadanje Cibone iz ABA lige nakon 24 godine provede u njoj, i to u ulozi jednog od osnivača, nije nimalo šokantno, a ni tragično kako je ono malo javnosti koje još interesuje košarka u Hrvatskoj prikazivalo.
Ne, baš suprotno, to je logični nastavak i posljedica svega što smo gledali zadnjih godina od nekad velikog košarkaškog kluba.
Samo za ilustraciju, prije koju godinu odvažili smo se da odemo na jednu njenu utakmicu sa Crvenom zvezdom koju je tada vodio Duško Ivanović. Na platou ispred ulaza u halu Dražena Petrovića čak se i stvorila neka gužva ali ne toliko zbog neke ogromne navale na karte. Naime, na kasama su radili neki momci, vjerovatno polaznici omladinske škole koji su mogli da prime samo keš. Jer u klubu sa blokiranim računom ne mogu da se obavljaju nikakve “kartične transakcije”, čak ni tako minimalne i jednostavne kao što je kupnja ulaznice za neku utakmicu bez ikakvog rezultatskog značaja.
Ali tu i nije bio kraj. Na kasama, uglavnom, nisu mogli da uzvrate ni kusur. Mogli su da prime samo novčanicu od pet ili 10 eura. I da gurnu kartu u ruke.
Nade da će nešto da se promijeni sa promjenom uprave brzo su pale u vodu. Zapravo se uprave pod Tornjem mijenjaju a da više niko izvan uskog kruga košarkaških ljudi koji to prati i ne zna ko tamo sjedi. I da li sjedi. I to je najgore što može da se desi po neki klub, ili čak cijeli sport. Kad to više nikoga ne interesuje.
Bilo bi odlično da sve to što se dešava već godinama sa Cibonom izaziva neki bijes. U tom slučaju, za početak, ne bi trajalo godinama.
Vjerojatno ste ulovili vijest iz prvog tromeča ljubljanske Ilirije u doigravanju sa Bosnom da su sudije zbog prigovaranja najurile iz sale velikog Ivu Daneu, legendu slovenske košarke koji je baš u Ljubljani sa Jugoslavijom osvojio njenu prvu titulu svjetskih šampiona.
U jednom drugom takmičenju, prije nekih desetak godina, Zoran Predin, popularni pjevač i frontmen Lačnog Franca, toliko se iznervirao zbog suđenja na utakmici Olimpije da je na kraju utakmice udario šakom jednog od sudija. Direktor Eurolige Žordi Bartomeu izrekao mu je nakon toga doživotnu zabranu ulaska u salu u svim utakmicama pod njenim okriljem.
Zamislite, dakle, koliko i kakve emocije košarka izaziva kod Slovenaca, i to kod uglednih građana. U Zagrebu se u tom istom periodu zbog košarke nije razbila ni – šolja kafe. Na prvu utakmicu doigravanja za ostanak u ABA ligi sa Ilirijom, drugim ljubljanskim klubom, došlo je jedva 300 gledalaca.
Uvertira sportskoj odluci na terenu bilo je Cibonino natezanje sa vodstvom lige da li će uopšte da odigra te utakmice. Smatrala je da kao osnivač lige ima garantovan ostanak, pa onda da ako već mora da igra, da ne smije da ispadne, da drugu regionalnu ligu neće da igra, a neće ni da plati pozivnicu za narednu sezonu ako se to već desi.
E baš to se i desilo, a na vodstvu lige je da sada pokaže ozbiljnost i – ne vrati Cibonu u takmičenje.
Mada se na njoj politički iživljavao ko je stigao, o čemu smo već pisali, Cibona si je uglavnom sama kriva za sve svoje nevolje. Ko je od legendi kluba ili proslavljenih igrača koji su baš preko njenih leđa napravili zavidne karijere sa unosnim ugovorima, pokazao svih ovih godina ikakvo zanimanje da pomogne, uđe i postavi je na noge.
Zapravo samo dvojica – Aco Petrović i Nikša Prkačin.
Bojan Bogdanovć uložio je u Hajduk, ono što se dešava pod Tornjem interesuje ga kao žetva u Bangladešu, a sukus razmišljanja bivših igrača dao je Zoran Čutura kad su ga nedavno nazvali da komentariše Cibonino ispadanje iz ABA lige:
“Nije tragedija, ali da vam budem iskren, sve svoje emocije prema klubu već sam odavno zaboravio”.
Naravno da vodstvo ABA lige može da vrati Cibonu u prvi rang takmičenja, pa takvih kompromisnih rješenja nagledali smo se još za vrijeme Jugoslavije. Ali zapravo bi takav potez bio medvjeđa usluga nekadašnjem šampionu Evrope. Čin, koji bi ga samo još dublje zakopao u njegovu agoniju.
Takav “ispod stola” izboreni ostanak, osim što bi bio nepošten prema svim drugim sudionicima, samo bi produljio njeno životarenje u ligi u kojoj već više od decenije ništa ne predstavlja. Da imalo drži do sebe, Cibona bi sama poručila- “ispali smo, ne igramo dalje”.
Cibona u ABA ligi za klubovima iz šampionskog plej-ofa zaostaje nekoliko svjetlosnih godina i koliko-toliko pristojnom razlikom gubi samo milošću rivala koji protiv nje igraju u drugoj ili trećoj brzini. Dok god igra to takmičenje, niko u Cibonu neće da uloži ni prebijene pare.
I zato, ako joj želite najgore, slobodno, produljite joj licencu.
