Dok god Rusija i Sibir imaju jedno drugo, ostaće nepobjedivi, objasnio je jednom Aleksej Surokin “tajnu” pobjeda u otadžbinskim ratovima koje bi Rusija dočekala toliko nespremna da je trebala da ih izgubi. Ali nije. I uvijek bi neprijatelja dijelila ta jedna, presudna pobjeda u bitki prijelomnici koju ne bi dočekao.
Upravo jedna takva sprema se u hrvatskom fudbalu, jer sve vodi ka tome da će se titula rješavati 3. maja, kada na Poljud stiže Dinamo.
Vječni šampion već godinama predaje titulu bukvalno otaljavajući utakmice u HNL-u, gotovo je nudi na tacni. Ali nema ko da je pokupi. Jer, to što su ovoga proljeća prosuli Rijeka i Hajduk, koliko su prilika imali da odmagle na nedostižne razlike, naročito Rijeka, ostaje za rubrike “vjerovali ili ne”.
Jako me nervira što se priča da će šampion da bude najmanje loš tim, izjavio je nedavno jedan ogorčeni Rijekin fudbaler. Pa zašto onda ne učinite nešto da ne bude tako? Radomir Đalović, mladi trener lidera šampionata, galamio je na novinare na Rujevici nakon neubjedljive pobjede nad Istrom i plasmana u finale Kupa. Logično, branio je pred javnošću svoj tim. Ali su i novinari bili u pravu, vidjeli su da to nije dobro. Što joj nije uspjelo u Kupu, Istra je nadoknadila sad u prvenstvu.
Priča je jedno, brojke su drugo: nakon tačno trideset odigranih kola Rijeka, Hajduk i Dinamo imaju po 15 pobjeda u šampionatu i jednak zbir neodlučenih i poraza. Dakle, sva tri vodeća tima svaku drugu utakmicu nisu uspjeli da dobiju. Jesen još nekako, ali proljeće… Sastalo se zlo i gore da se dogovore! Na momente izgleda kao da se za titulu bore Varaždin, Istra i Slaven Belupo, a ne Rijeka, Hajduk i vječni šampion.
Samo za poređenje… Kad je 2017. Rijeka osvojila titulu, prekinuvši Dinamovu seriju od 11 uzastopnih “kruna”, Kekov tim ispustio je samo 20 od mogućih 108 bodova, a Dinamo 22. Poredak je, dakle, bio Rijeka 88, Dinamo 86, Hajduk 69. Sada, kad sva tri tima imaju još sedam utakmica do kraja (i po 21 bod na raspolaganju), poredak je sljedeći: Rijeka 56, Hajduk 56, Dinamo 52. Dakle, čak i da jedan tim pobijedi sve do kraja, ostaće prilično daleko po bodovima od tadašnjih lidera.
Pritom, Rijeka od svih najmanje zaslužuje kritike, a objavljeni budžeti za plate otkrivaju i zašto. Dinamova izdvajanja u 2024. za plate prvotimaca popela su se na više od 25 miliona eura, Hajduk je za prvi tim izdvojio 14 miliona, a Rijeka svega 6 miliona, isto kao i Osijek koji je potonuo na predzadnje mjesto i pored svih ulaganja mađarskih vlasnika bori se za goli život. Istraživanja pokazuju da tim sa ubjedljivo najvećim platama u svim ligama svijeta osvaja titulu u više od 90 odsto slučajeva. Ali uvijek tu vreba i neki Lester.
Mnogo kritika moglo bi da se uputi Rijekinom treneru i igračima za izdanja nakon ubjedljivih trijumfa nad Dinamom i Hajdukom u trećem krugu HNL-a, ali stvar je zapravo logična. Dok god je Rijeka bila autsajder koji samo vida rana od petarde u Ljubljani, prolazila je i taktika “reži, lomi, samo da ne primimo gol, a naprijed ćemo već nešto da umuvamo”. Čim se našla u ulozi lovca na titulu i slabiji timovi počeli da joj prepuštaju inicijativu, našla se u problemima. Opet logično, jer za titulu treba i kesa bar malo da se odriješi.
Hajduk? U Varaždinu crveni karton i jedanaesterac, kolo prije protiv Lokomotive takođe isključenje i igrač više, kolo prije toga u Koprivnici još jedan penal, prije toga protiv Šibenika, dabome, crveni… I tako dođemo do podatka da u sedam kola u nizu samo na jednoj Hajdukovoj utakmici nije bilo crvenog ili penala u korist Hajduka – onoj protiv Gorice. Tada su samo poništena dva gola gostima. Ako je to novi prvak… U teoriji, itekako moguće. Ali, u kvalifikacijama za Ligu šampiona u tom slučaju igrajte na opciju pet i više primljenih golova. I to ne protiv liga petice, njih će takve pregaziti neki Mađari, Poljaci, Slovaci…
Još do prije nedjelju dana, nakon debakla u Puli, djelovalo je kao gola fantazija, ali niz očajnih rezultata najvećih konkurenata vratio je plave u igru. Po ko zna koji put.
I da zaronimo na momenat u sferu fantazije… Da se igra ona jugoslovenska liga, takav Dinamo koji otaljava posao, kasno pali i bira utakmice bio bi opet šesti. Ispred bi po razini igre sigurno bila Zvezda, vjerojatno i Olimpija, možda i Celje, a šišali bi ga i banjalučki Borac i Zrinjski iz Mostara. Uz činjenicu da, kao ni onda, ne bi imao sa kim da “koalira”.
Kako se takva liga u ovom vijeku sigurno neće igrati, Dinamovi navijači mogu mirno da spavaju. A mi se vraćamo na početak teksta – dok god Dinamo i HNL imaju jedno drugo…
