Konačni spisak putnika za nadolazeće Svjetsko prvenstvo, koji je selektor Zlatko Dalić objavio, sve sa pozivima i pretpozivima, nije na kraju nikoga iznenadio.
Mada, izazvao je ogorčenja za tri cisterne žuči kod navijača novoga šampiona koji u prvome ešalonu nisu ugledali niti jedno Dinamovo ime na njemu. Zapravo ima jedno – Dominik Livaković osvojio je titulu kao povratnik u plavo jato, ali na papiru je jedinica Vatrenih igrač španske Đirone, a biće to i kad počne američki Mundijal ako plavi ne otkupe ugovor.
Na pretpozivu su tako ostali Luka Stojković i Dion Drena Beljo, kojem ni 31 gol – toliko je na kontu uoči posljednjeg, slavljeničkog kola – nije bio dovoljan da se ugura među pet odabranih napadača.
Kad je pokojni Zlatko Kranjčar istu stvar napravio 2006. sa tada mladim Eduardom da Silvom, Zdravko Mamić mu je bukvalno je… majku u prijenosu uživo na državnoj televiziji!
Međutim, sad su druga vremena. Umjesto impulzivnog Maminja koji je tada vikao “ko će tom mladom dečku vratiti izgubljeno”, danas u Maksimiru stoluje uglađeni Zvonimir Boban koji javne polemike izbjegava u širokom luku, zadovolji se eventualno time da s vremenom nekog prekriži, i kao divljaka ga jedino pamti onaj nesrećni milicajac iz Maksimira 1990.
Spisak je samo potvrda onoga što je kroz ovu sezonu i ranije postalo jasno – u tijelima federacije najtrofejniji hrvatski klub nema baš nikakav status, štaviše… Šuška se i da je mrtva trka između Dalića i predsjednika HNS-a Marijana Kustića u tome ko manje miriše Bobana i novu vlast u Maksimiru. Mada, HNL zaista kvalitetom i amaterskim ritmom, o čemu smo pisali, tjera i običan narod sa stadiona, a gdje ne bi trofejnog selektora.
Malo je, ipak, čudno da Dalić baš nikada ne svrati do Zagreba i stadiona koji je, istina, predviđen za rušenje, ali lože su i dalje u dobrom stanju i za selektora bi se našlo neko pristojno mjesto. Možda ne želi da ga snime sa gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem koji je redovit skoro kao Franjo Tuđman!
Precizni hroničari izvukli su i podatke iz ranijih Svjetskih prvenstva po kojima je najviše plavih, ne računamo li onaj prvi SP 1998., bilo baš na prošlom Mundijalu u Kataru – Bruno Petković, Mislav Oršić, Dominik Livaković i Josip Šutalo – dok je ranije uglavnom po jedan igrač predstavljao Dinamo, koliko god da je bio moćan kod kuće.
U kolektivnoj memoriji dinamovaca Miljan Miljanić ostao je uklesan kao okrutni pokvarenjak jer je atomski Dinamo Ćire Blaževića, koji je 1982. protutnjao prvenstvom Jugoslavije, počastio sa samo dva poziva za Španiju, Velimiru Zajecu i rovitom Stjepanu Deveriću, dok je Cicu Kranjčara, Snješka Cerina ili Marijan Vlaka potpuno ignorisao. Ali on je barem zvao dvojicu, Dalić nijednoga, a Ćiro Blažević je jednom izjavio:
“Nije tačno da Miljan nije volio Dinamo i da zato nije zvao Mlinarića… On ga jednostavno nije vidio”.
Međutim, pustimo sad Miljanića. I Ivica Osim je na posljednje SP velike Jugoslavije u Italiju vodio Davora Šukera i Andreja Panadića iako je Dinamo sezonu završio sa osam pobjeda manje od Crvene zvezde i utrka za naslov vodila se samo na papiru, a Dinamo je, budimo realni, unutar Velike četvorke imao status – četvrtog.
Tako Ispada da je pored svih onih priča kako su na Terazijama oduvijek prezirali “onaj ustaški klub iz Zagreba”, Jugoslavija prema Dinamu još bila majka, a Hrvatska maćeha.
Ponešto je o statusu Dinama rekao je i posljednji prvenstveni derbi sa Rijekom, kad je mladi, neiskusan sudija dosudio dva pomalo dvojbena penala za Rijeku i tako joj umalo donio pobjedu. Za Mamićeva vakta pitanje je da li bi se više ikad pojavio u Maksimiru, ali danas…
Poziv Josipu Mišiću niko nije više ni očekivao, tim čudnije je bilo Dalićevo objašnjenje i pravdanje zašto ga nema:
“Kad sam mogao, nisam ga zvao, a sad je kasno”.
Što se ostalih tiče, prevelikih iznenađenja nema, mada je poziv Toniju Fruku koji je sa Rijekom debelo zaostao za plavima dodatno natrljao sol na ranu dinamovcima.
Dalić je ostao vjeran sebi i po pitanju tretmana “zaslužnih”, pa ćemo tako i osam godina poslije Rusije gledati Andreja Kramarića, Ivana Perišića, Duje Ćaletu-Cara, i naravno, vječni tandem Luka Modrić – Mateo Kovačić. Svi zajedno imaju tretman kao onaj Besmrtni puk koji svakog maja paradira Moskvom.
“Sve do smrti zajedno”, što bi rekli partizanovci…
SPISAK HRVATSKE ZA SVJETSKO PRVENSTVO
- GOLMANI / Dominik Livaković (Dinamo), Dominik Kotarski (Kopenhagen) i Ivor Pandur (Hal siti)
- ODBRANA / Joško Gvardiol (Mančester siti), Duje Ćaleta-Car (Real Sosijedad), Josip Šutalo (Ajaks), Josip Stanišić (Bajern Minhen), Marin Pongračić (Fiorentina), Martin Erlić (Midtjiland) i Luka Vušković (HSV)
- VEZNI RED / Luka Modrić (Milan), Mateo Kovačić (Mančester siti), Mario Pašalić (Atalanta), Nikola Vlašić (Torino), Luka Sučić (Real Sosijedad), Martin Baturina (Komo), Kristijan Jakić (Augsburg), Petar Sučić (Inter), Nikola Moro (Bolonja) i Toni Fruk (Rijeka)
- NAPADAČI / Ivan Perišić (PSV), Andrej Kramarić (Hofenhajm), Ante Budimir (Osasuna), Marco Pašalić (Orlando siti), Petar Musa (Dalas) i Igor Matanović (Frajburg)
- REZERVE / Lovro Majer (Volfsburg), Franjo Ivanović (Benfika), Dion Drena Beljo (Dinamo), Ivan Smolčić (Komo), Karlo Letica (Lozana), Adrian Segečić (Portsmut) i Luka Stojković (Dinamo)
- Mišljenja iznešena u kolumnama lični su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Lob Sport
