Koliko je već takvih večeri bilo u istoriji Dinama, teško da bi mogli da se sjetimo, e da se ovdje traume i epohalni porazi ne pamte jednako kao pobjede.
Ako ne i više, da se ne lažemo. Ali bar sada nismo morali da se zavlačimo u arhive da bi se ovu generaciju plavih pred put u Baku podsjetilo da zagrebačkih 3:0 protiv šampiona Azerbajdžana baš ništa ne garantuje. Pa isti su igrači lani u Prag ponijeli 3:1, nakon predstave koja je bila daleko ubjedljivija od prošlonedjeljne sa Karabahom, ali je Sparta prošpartala do Lige Evrope.
Lanjska osmina finala Lige konferencija tek je rana koja se ne zaboravlja. Isti tim koji je eliminisao španski Betis i u prvoj se utakmici rutinerski poigrao sa uspavanim PAOK-om, a u revanšu je u Solunu skinut do gola kao Dragiša Popadić na graničnom prijelazu Đevđelija, a novoustoličeni predsjednik Velimir Zajec mogao je samo da proguta gorku pilulu i čestita svojim Grcima, raspamećenim od sreće.
I zato, između ostalog, dinamovcima poslije srećne trojke prošloga utorka i nije bilo do pretjeranog slavlja.
Uz nešto istorije opomenuo ih je i razigrani tim Gurbana Gurbanova. Već u samom otvaranju munjevitom akcijom zaledili su raspjevani Maksimir, ali zastavica u vazduhu spasila je život treneru Dinama.
Sve između jedan i dva nula bile su muke Hristove. Tri puta su plavi padali pod krstom, ali sablje Karabaga bile su milostive i promašivale nemoguće. Ni najveće budale ne očekuju da će sve isto da se ponovi u revanšu. Ako ništa drugo, bar se zna gdje je problem. Hrvatski šampion već za ovaj nivo ima neubjedljiv vezni red, Azeri su toliko vremena proveli u šesnaestercu plavih da su mogli i šator da podignu!
Šta će tek biti uđu li u grupu…Osim što je imao sreću da preživi i sezonu maksimirske katarze i još jedan rulet na početku nove, Sergej Jakirović prvi je trener u “posljednjih sto godina” koji je imao tu privilegiju da mu kvalifikacije za Ligu šampiona počnu tek sredinom augusta. Punih mjesec dana pripremao je i uigravao plave za sve izazove, Bog tako ni Zokija Mamića nije pogledao…
Uoči polaska za Baku, poručio je da će za Ligu šampiona njegov tim na glavu da se baci!? Završi li kao u Solunu, lično može da se baci u Kaspijsko jezero…
Koliko je ovaj Dinamo srećniji, a koliko pametniji od prošlosezonskog, vidjećemo večeras na vrelom stadionu Tofika Bahramova (18:45). Osim za godinu iskustva, jači je za golmana Ivana Nevistića koji je ulovio formu vrijednu nacionalne selekcije, Marka Pjaca koji potezom može da otvori svaku odbranu i fizički daleko moćnijeg Martina Baturinu koji je u prvoj utakmici plesao na lopti i lomio kičme čuvarima. Prava je šteta da je onaj veleslalom u samom finišu ostao na stativi…
Ne treba previše da se objašnjava šta revanš sa Karabagom i jesen u društvu evropske elite nosi cijelom hrvatskom fudbalu, a Maksimiru naročito. Osim 25-26 miliona eura koji im pripadaju čak ako se ne osvoji ni jedan jedini bod, bio bi to već deveti nastup plavih u grupnoj fazi Lige šampiona, ali i prvi nakon Mamićeve ere poslije koje je navodno trebala da ostane samo pustoš.
Treba li podsjećati i da je onaj prvi “Mamićev” plasman iz 2011. ostvaren nakon što je u revanšu u Malmeu jedva odbranjena ubjedljiva prednost. Tih 4:1 u Zagrebu Dinamov gazda je proslavio nokautiravši policajca, a umjesto s igračima, noć je proveo u stanici milicije. Ah, slatke uspomene…
Mada mu se ne piše, u Mamićevu eru realno spada i posljednji plasman u LŠ, od prije dvije godine. Zdravkov “libling” Ante Čačić te je noći ostario deset godina, u drami sa srećnim završetkom protiv Bodo Glimta, “malog Mančestera” sa norveškog Arktika kojeg noćas čeka pakao Beograda. Dobra je vijest za navijače Crvene zvezde da žute munje nisu ni približno goropadne u gostima kao kad igraju kod kuće, a Marakana će ih lomiti svakako više od Maksimira.
Zapravo bi i scenario mogao da bude sličan. I tada je Bodo Glimt na svom stadionu, kojeg kao da su uzeli na rasprodaji u Ikei, igrom rastavio goste na proste faktore, ali je na Balkan ponio samo mršavih 1:0 koji su se ekspresno istopili. Imali su snage da se vrate i domognu produžetka, ali ne i da ga prežive.
U ludnici zagrebačke večeri Josip Drmić i fatalni Pero Bočkaj ovjerili su Ligu šampiona, a Norvežane poslali u Ligu Evrope. Teže nego sjajnom treneru Kjetilu Knutsenu u tim je momentima bilo samo komentatoru ArenaSporta koji nije stigao da se oporavi od autogola Milana Pavkova protiv Makabija veče ranije, a već je stigao novi šok.
Ali, da se poslužimo citatom, nažalost, pokojnog kolege, napisanog uoči polaska selekcije SFR Jugoslavije na njen posljednji Mundijal u Italiju:
“Uprkos svemu, mi vam svakako želimo sreću”.
