I sad budi pametan. I budi trener mladim fudbalerima.
Sergej Jakirović nemilice je forsirao Petra Sučića. Nikome nije bilo jasno zašto. Neprimjetan, bezličan, bez poteza, o nekoj harizmi da i ne pričamo. Igrač za Goricu, možda. Jedino što trči. Ali takvih imaš na bacanje.
Ljubljanska Olimpija vrbovala ih je po trećoj hrvatskoj ligi. I sklepala tim za grupnu fazu Konferencijske lige. Mora da je neka veza, menadžerska ili zemljačka. Kod nas sve tako funkcioniše, od zdravstva do fudbala.
Sučića ljetos zove italijanski Komo. Dinamo odbija osam miliona eura. Pa oni su budale! Al’ neka im bude.
Onda ode Jakirović. Šta će sad fudbaler s jednom od najnižih plata u Dinamu? I onda se desi Monako. I onaj gol na “labuđem jezeru”, kao preslikan iz repertoara najvećih u istoriji ovih prostora.
Takav je sličan Piksi Stojković zabio Špancima u osmini finala posljednjeg Mundijala velike Jugoslavije.
Prije toga Dinamo je bez Sučića na sredini terena prošao minhensku tragediju. Igrao je prošle sezone u Solunu, gdje je još autogolom pomogao PAOK-u da dođe do 5:1. Međutim, svako odrastanje ima svoju cijenu. Problem je što je najčešće plate treneri koji žele ili pristanu da pruže priliku mladom igraču.
U Varšavi je četvrti put igrao za Vatrene. Livnjak Zlatko Dalić od prvog minuta na teren je gurnuo Livnjaka Sučića, uz bok Luki Modriću. Zajedničko im je što su obojica krenula od mostarskog Zrinjskog. Realno, Bosni i Hercegovini bismo za svaki osvojeni bod mogli da isplaćujemo dividendu.
Sučić – Baturina, Sučić – Baturina, ponavljao je komentator u momentima kad je Hrvatska držala loptu protiv Poljaka u Varšavi, u ključnoj utakmici Lige nacija. Rađa li se to nova osovina selekcije koja vapi za čvrstim rješenjem na sredini terena nakon što ode Modrić? Ili će da plešu samo dok su u Dinamu, jer puno je groblje sahranjenih karijera kojima su u Maksimiru cvjetale ruže, a čim su prešli granicu… Jakić, Ivanušec, Oršić, nastavi niz…
Nakon bombe Borne Sose, koja je anulisala prednost Poljaka, Sučić i Martin Baturina odigrali su dva dupla pasa za “bukvare” fudbala. Ta zaboravljena fudbalska kategorija razgalila je kao kafanski šlager dušu navijačima reprezentacije, koji su prečesto u posljednjih godinu dana patili gledajući Dalićeve velemajstore kako se muče da nešto odsviraju.
Baturina ima sve preduslove da bude sljedeća velika desetka hrvatskog fudbala. Simultanka s odbranom Monaka u Ligi šampiona remek-djelo je iz vremena fudbalske romantike.
Obratite pažnju – najbolji su u sinoćnjoj utakmici Lige nacija bili fudbaleri iz osporavanog HNL-a, i to pored Andreja Kramarića koji je igrao svoju 100. utakmicu, i Ivana Perišića na kojem selektor tvrdoglavo insistira, sve više na sopstvenu štetu.
I to je na tragu onoga što je Sandro Popović pisao na temu crnogorskog fudbala. Ma kakva bila, nacionalna liga je temelj svega. Selektor koji je zanemaruje ili još gore, ne poznaje, osuđen je na propast.
Uz napomenu u ovom hrvatskom slučaju: razlika između Dinamove škole i sistema u odnosu na sve druge u ligi i dalje je ogromna. Ako posuđeni Gabrijel Rukavina na treningu Rijeke zabije pet od pet u akciji centaršut – volej, igrač iz Rijekine škole zabije eventualno dva od pet.
Generacije se mijenjaju, ali jedno ostaje – Hrvatska tradicionalno voli utakmice kakva je bila ova u Varšavi. I taj spoj mladosti i iskustva daleko je od svog vrhunca jer, kad bi se pribrali, Poljaci su prelako dolazili do šansi i uglavnom pogađali. Ali da potencijala ima i da će se fudbal igrati i jednom kad odu i posljednji heroji ruskog srebra, to nije sporno.
A ko čeka i živi za ambis Hrvata u fudbalu, taj će da se načeka.
Još jednom se potvrdilo i da Dalić ne priča u prazno kad govori da Hrvatska ima očajan tretman kod sudija, jer onaj crveni karton Dominiku Livakoviću ne bi dosudila ni rođena majka Roberta Levandovskog.
Ali kako se mi odnosimo prema fudbalu, tako nam on i vraća. Možda zemlja koju već godinama upozoravaju da je nepristojno u današnjem fudbalu dočekivati protivnike na onakvim jadnim, oronulim stadionima (čast mađarskoj Opus areni u Osijeku), koja u glavnom gradu tvrdoglavo čuva jednu običnu ruševinu i ruga se svim Fifinim i Uefinim inspekcijama u oči, i ne zaslužuje bolje nego da joj predsjednik Uefe poručuje da je obična sramota.
A razni skorojevići nebuloznim odlukama vade mast gdje stignu. Na štetu njenog najvećeg sportskog ponosa…
