Derbi je utakmica koja pokazuje da je fudbal mnogo više od najvažnije sporedne stvari na svijetu.
To je utakmica koja se ne igra samo nogama, ona se igra vrućim srcem i hladnom glavom. Za mnoge je više od utakmice, više od fudbala. Duel koji donosi emociju, strast, jedan grad, dva svijeta i 90 minuta borbe koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a iz koje svako želi izaći kao pobjednik.
Tako bi se u najkraćem mogao opisati Sarajevski derbi u većini svojih, od 157. Izdanja.
Proteklog vikenda odigran je 158. derbi vječitih rivala. Stadion Grbavica bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Problem oko ulaznica je riješen, usaglašen je broj ulaznica za navijače i jednog i drugog tima kada njihova ekipa igra na gostujućem terenu…
Sarajevo je na Grbavicu stiglo sa nikada skupljim igračkim kadrom. Adem Ljajić, Stefan Ristovski, Luka Menalo… samo su neka od imena u svlačionici Sarajeva od kojih se očekivalo da pokažu da imaju iskustvo igranja velikih utakmica, posebno onih evropski, te da navijačima, kojima je bordo boja u srcu, pokažu nešto od svoje “magije” i tako rastuže komšije sa druge strane Miljacke.
U Željezničaru nešto skromniji igrački kadar, predvođen novim trenerom Savom Miloševićem, uz nekoliko mladih i talentovanih igrača, te Ermina Bičakčića nekadašnjeg reprezentativca BiH, Patrika Galčeva, reprezentativca Bugarske, Aleksu Pejića nekadašnjeg reprezentativca Srbije…
Iako se očekivalo da utakmica bude spektakularna, jer su svi uslovi za to bili ispunjeni, na kraju su navijači na stadionu, ali i svi oni koji su putem TV ekrana gledali ovu utakmicu, dobili – 90 minuta ničega.
Razočaravajuća je i taktika trenera Sarajeva Marija Cvitanovića, koji je pored izuzetno kvalitetnih napadačkih opcija, igru bazirao na odbrani svog gola, bez neke želje da se nešto napravi na polovini domaćina. U sivilo se uklopio i izuzetno loši sudija Admir Musić, koji je imao neujednačen kriterijum, a oštetio je i domaće jer im je poništio čist pogodak, koji je prethodno dva puta potvrdio, pa tek onda išao gledati VAR, nakon kojeg je iz trećeg puta donio i konačnu odluku.
Jedino vrijedno pohvale je činjenica da je Željezničar u jednom trenutku na terenu imao čak tri fudbalera koji imaju 18 godina ili su mlađi. Ovaj potez Miloševića može se nazvati mangupskim. To će biti jedini detalj po kojem će se ovaj derbi pamtiti, jer je sve ostalo bilo za zaborav. A tako smo mu se svi radovali, posebno nakon velikog uspjeha naše reprezentacije, koja se svega tri dana ranije, po drugi put u svojoj historiji, plasirala na Svjetsko prvenstvo.
Na kraju, jedini koji mogu dobiti prolaznu ocjenu su navijači i jednog i drugog tima. Navijanje tokom svih 90 minuta, međusobna prepucavanja, nekada možda malo i pretjerana, ali sve u navijačkom duhu obilježili su ovaj derbi.
Ono što je za svako pohvalu jeste da nije bilo niti jednog incidenta prije i poslije utakmice. Nadamo se da će tako ostati kada su navijači u pitanju, ali da će se igra promijeniti, jer nas već za mjesec i po očekuje novi sudar Željezničara i Sarajeva.
