Melem na ranu nakon bolne eliminacije od Italije i propuštenog Svjetskog prvenstva konačno je stigao.
Pet mjeseci od pomenutog događaja rukometna reprezentacija Crne Gore dobila je novog selektora u liku i djelu legendarnog Didijea Dinara. Kružila je takva mogućnost već neko vrijeme domaćim rukometnim kuloarima s obzirom na povezanost čuvene Stijene iz Gvadalupea, kako sa Rukometnim klubom Lovćen, tako i sa nacionalnim crnogorskim Savezom.
Osvajač svega što divna igra na parketu ima da ponudi. I to više puta. Naravno, svi se čeličnog defanzivca sjećaju posebno iz dresa Francuske, čuvene ekipe pod nadimkom Eksperti, a koja je u više navrata držala na glavi planetarnu rukometnu krunu.
Bili su Trikolori moćni na svakom pedalju terena, od golmana Tijerija Omejera, bekova Nikole Karabatića, Danijela Narsisa, Žeroma Fernandeza, braće Bertrana i Gijoma Žila te Luke Karabatića na pivota, pa sve do krila Mišela Gigua i Lika Abaloa, a sve pod selektorskim dirigovanjem Kloda Oneste.
Međutim, balans takve mašinerije bio je upravo novopečeni selektor Crne Gore, koji je u defanzivi bio strah i trepet ne samo za sve suparničke igrače, već i sve one koji su ga gledali, kako sa tribina, tako i putem televizije.
Beskompromisan, sportski drzak, zastrašujućeg stava Dinar je od 1996. do 2012. bio stub odbrane vjerovatno najbolje rukometne ekipe u istoriji samog sporta. Proći ga je bilo pakleno teško, a posebno nije bilo pametno tokom igre ulaziti s njim u neke dublje igre.
Njegov dolazak na klupu naše reprezentacije sam po sebi je nevjerovatan. Čovjek takvog renomea istinska je čast za Crnu Goru. No, istovremeno, rukometno gledano, upravo je takav profil bio potreban Lavovima kako bi, prije svega, baš odbranu igrali onako kako je igrao njihov svježi selektor.
Jer, od defanzive sve kreće i završava, što najbolje zna upravo Dinar, a što je nasušno potrebno našoj selekciji na putu oporavka od italijanskog šoka i povratka na put rukometnog krema. Upravo će francuski div imati zadatak pred sobom da crnogorski blok pretvori u sopstveno remek djelo, koje je kao rukometaš demonstrira decenijama duž svjetskih dvorana.
I to je ono što, zapravo, najviše raduje u cijeloj priči. Dobili smo selektora koji je ekspert za dio igre koja je najčešće presudna u rukometnom svijetu, a od koje u konačnici zavisi i raspoloženje golmana sa jedne te kontra, polukontra i laki golovi sa druge strane.
U prevodu, iz odbrane se bilduje samopouzdanje, koje je, poput vode u pustinji, potrebno našem talentovanom timu. Prve prilike nameću se već u novembru, kada Crna Gora kreće u kvalifikacije za Evropsko prvenstvo protiv Mađarske, Finske i Slovačke. Reklo bi se, savršeni, vrlo ozbiljni protivnici za demonstrirati gore pomenute navode.
Bez sumnje, Dinar, koji je i sam bio selektor Francuske, posjeduje iskustvo i znanje da nas digne iz trenutne apatije te izgradi istinsku crnogorsku rukometnu tvrđavu.
U to ime dobrih namjera neka prvi korak bude on sam. Neka postane crnogorski Didi Dinarić, a njegovi Lavovi noćna mora za sve one sa druge strane parketa.
