Fudbalska Crna Gora dočekivala je i gledala od onog premijernog 24. marta 2007. puno igrača i virtuoza, al’ od večerašnjeg teško da većeg može rodit’ majka.
Spisak fudbalera koji su igrali na crnogorskom tlu sa našom reprezentacijom prilično je impozantan – Zlatan Ibrahimović, Erling Haland, Virdžil van Dajk, Dimitar Berbatov, Andrea Pirlo, Fabio Kanavaro, Đanluiđi Bufon, Geret Bejl, Vejn Runi, Stiven Džerard, Hari Kejn, Petr Čeh, Tomaš Rosicki, Robert Levandovski, David Alaba, Edin Džeko, Dominik Soboslai…
Neki su se naigrali, neki baš i nisu, neki su pobijedili, neki nisu. Pojedini su, recimo, poput Kevina-Prinsa Boatenga početkom marta 2014. doživjeli nezapamćeni doček. Neki su, poput Pirla, izazvali doslovnu hipnozu oduševljenja sa tribina, dok je jedina Zlatna lopta do sada na crnogorski travnjak kročila upravo tada, krajem marta 2009. – Fabio Kanavaro.
E pa večeras, nakon više od 16 godina pod Goricom će se ukazati još jedna, uz svo poštovanje prema svima pomenutima, ali teško nadmašiva i najsjajnija – Luka Modrić.
Njegovo fudbalsko visočanstvo, najbolji fudbaler svijeta 2018. čime je prekinuo 10-godišnju dominaciju epskog dvojca Lionel Mesi – Kristijano Ronaldo te postao jedini sa ovih prostora koji je zasjeo na planetarni tron. Oduvijek skroman, a na terenu zlatni majstor i osvajač rekordnih šest Ligi šampiona, najtrofejniji igrač u istoriji Real Madrida sa 28 trofeja u 13 godina…
Hrvatski Krojf, kako su mu tepali još u tinejdžerskim danima, iza sebe ima 942 utakmice, a noćas će mu biti i 194. za reprezentaciju, kojoj nikad ni zbog čega i nigdje nije otkazao poslušnost, već je svojim primjerom kapitena i istinskog lidera izgradio poseban kult ponašanja, predstavljanja i igranja za državni tim.
U klupskoj karijeri postigao je 105 golova, za Hrvatsku dodatnih 28, uz oko 200 asistencija u cjelokupnoj, filmskoj karijeri… No, puno više od ionako nestvarnih brojki govori osjećaj koji ljudi imaju kada svjedoče lakoći, jednostavnosti i klasi kojom dirigent iz Zadra decenijama vuče nevidljive konce na terenima širom globusa.
Istovremeno, pružajući uvijek fizički maksimum od matičnog kluba, Zrinjskog, zaprešičkog Intera, pa sve do Dinama, Totenhema, Real Madrida, a sada Milana i između toga naročito u crveno-bijelim bojama širom univerzuma prepoznatljivog kockastog dresa.
Od preživljenih strahota rata i izbjeglištva do samih zvijezda prostire se vječni bestseler o plavokosom šampionu života, a samim tim i fudbala, koji je na svojim naizgled omalenim, a gromadnim ramenima nosio Hrvatsku do svjetskog srebra 2018. u Rusiji i svjetske bronze 2022. u Kataru, priuštivši hrvatskim građanima i svim istinskim fudbalskim zaljubljenicima radosne uspomene za tri života.
Na tom putu ni milimetra nije promijenio svoj DNK poniznog i istovremeno nesalomljivog sportskog heroja, koji je kao takav istinski primjer svima mladima. I ne samo njima, a u svim ostalim sferama.
Upravo takvi Luka Modrić, tihi vođa, pobjedničkog duha, istrčaće na kišom okupani travnjak podgoričkog zdanja iako je komotno, usljed već riješenog plasmana Vatrenih na Mundijal, mogao da ostane u Milanelu i sa porodicom. Posebno jer ga za svega šest dana čeka njegov prvi i veoma važni Derby della Madonnina….
Međutim, to je Luka. I to govori sve o njemu.
Ne robuje prosječnim postulatima, proračunatim potezima (osim na terenu), već ga neprekidno vode srce i ljubav prema fudbalu koji mu je sve dao, a kroz njega želi da mu se oduži i u rezultatski nevažnoj utakmici, istovremeno ukazujući na tom putu poštovanje i samoj Crnoj Gori.
Zato, najmanje što možemo jeste da dočekamo njega i Hrvatsku onako kako jedino i zaslužuje – uz čojsko divljenje i patriotsku borbu.
Dobrodošao nam došao, maestro.
