Sad je i oficijelno: 2025. godina najgora je u istoriji zagrebačkog sporta od 1991. godine naovamo, a zapravo i puno duže od toga. Jer, osamdesete su bile godine…
Prvi put u novijoj istoriji samo je jedan zagrebački klub u loptaškim sportovima osvojio naslov prvaka Hrvatske. Uz to što je Dinamo ostao bez svega, jer i prvenstvo i Kup otišli su u Rijeku, pravi potop ZG sporta zahvatio je i vaterpolu, košarku, čak i odbojku.
Pa krenimo… I pored silnih pojačanja prošloga ljeta, zaključenih sa dovođenjem uspješnog Igora Milanovića na mjesto trenera, vaterpolisti Mladosti nisu uspjeli da vrate šampionsku titulu na Savu, već je ona i treću godinu u nizu pripala splitskom Jadranu. Sasvim zasluženo, nema šta, Jadran je pomeo u finalnoj seriji Žapce koje ni finansijska injekcija prošloga ljeta nije preporodila. Jer, nije u šoldima sve…
Da ironija bude veća, šest od deset prošloljetnih pojačanja Mladost je dovela baš iz redova izravnih rivala – Lazića iz Juga, a Bukića, Marcelića, Biljaka, Vrlića i Harkova baš iz Jadrana. Cinici kažu da je umjesto cijele petorke Mladost trebala da dovede samo jednoga – trenera. Naime, kad je u zimu 2022. godine Jure Marelja stigao iz Solarisa na splitski Zvončac, nekadašnji dvostruki šampion Evrope nije imao nijedan jedini naslov prvaka Hrvatske. Sada ih ima – tri!
Osim cinizma, u priči o Marelji i Mladosti ima i istine – zagrebački velikan više je htio Marelju za trenera nego Milanovića, ali prošla su vremena kad se za vreću maraka bježalo iz južnih krajeva prema Zagrebu. Ne samo u vaterpolu…
Može li tako uspješan trener slučajno da postane i hrvatski selektor? Može, ali kada Ivica Tucak jednom odluči da se povuče. U Savezu ne misle da mijenjaju svog najdugovječnijeg selektora, tako da će da potraje mrtva trka sa Erdoganom ko će dulje.
Ono što nije napravila Mladost, uradila je osječka Mursa, i to baš protiv – Mladosti, ali odbojkaške. Mursa se ovoga proljeća prvi put u istoriji okitila titulom prvaka Hrvatske. Godinama su pokušavali, napadali, jedne godine čak doveli finalnu seriju u Osijek sa prednošću od 2:0 da bi svejedno na kraju osvojio klub iz Doma odbojke Bojana Stranića.
Kako je došlo do preokreta? Na čudan, ali zapravo klasično hrvatski način. Robert Peris, talentovani karlovački trener, dvije je godine vodio mladostaše i svaki put bi svojim potezima i pravodobnim reakcijama u finalnim serijama spašavao Mladost. Ali kako je u međuvremenu dobio i neki “poslić” u Savezu, neko je rekao da ne može paralelno da bude selektor tamo nekih mlađih kategorija. Ono što je smetalo Zagrepčanima – nije Osječanima. Prigrabili su trofejnog trenera koji je tako i treću godinu u nizu osvojio naslov prvaka, ali sa dva kluba.
Da dočaramo o kakvom se podvigu radi – ovo je tek druga sezona u posljednjih 33 godina da nijedan trofej u muškoj odbojci nije završio na Savi, u Domu odbojke Bojan Stravić.
O Dinamovoj izgubljenoj tituli protiv Rijeke sve smo već napisali, možemo se samo prigodno sjetiti jedne stare pjesme koju su devedesetih često pjevali u jednom drugom gradu koji je tada u još mladoj državi prijetio da skine sa trona plave, tada mezimce državne politike. “Zagreb, Zagreb, selo kraj Varaždina“, orilo se svaki put kad bi tadašnji Varteks srušio maksimirske zvijezde. Sad je selo pored rijeke, može i sa velikim r. Kad bez ijednog trofeja ostane klub koji je od 34 prvenstva osvojio njih 25, onda je sezonu nemoguće opisati drukčije nego katastrofalnom.
Finale košarkaškog doigravanja upravo počinje, a sastaju se kao i lane Zadar i Split. Cibone nema ni na mapi, a danas zapravo igra utakmicu koja može značajno da usmjeri njenu, ali i sudbinu cijele hrvatske košarke. Ispadne li od ljubljanske Ilirije, Cibona će da napusti ABA ligu i posvetiti se dalje onome što, ovakva kakva je sada, jedino i može da igra: hrvatsko prvenstvo, takmičenje koje nerijetko podsjeća na neke ljetne igre mladih.
Da budemo sasvim jasni, u pitanju nije debakl nego vrhunac agonije i sistemskog uništavanja zagrebačkog sporta koje traje godinama. Još do prije 12-13 godina u Zagrebu su se uz fudbalsku igrale i vaterpolska i odbojkaška Liga šampiona, a u košarci čak i Euroliga. I to u Areni, dok su u Domu sportova hokejaši Medveščaka igrali prestižnu EBEL ligu sa slovenskim i austrijskim klubovima. Dakle, pet elitnih takmičenja istovremeno. Da ne govorimo da su u periodu od 1985. do 1993. evropske titule u Zagreb donosili Cibona, RK Zagreb, te odbojkašice i vaterpolisti Mladosti. Bilo je to zlatno doba sporta, Univerzijada mu je bila vrhunac. Ovo sad je mračno doba.
Ima ipak jedan klub koji ne predaje titulu, neće je ni ove, nije ni prošle, a neće ni za deset godina. Rukometni klub Zagreb rekorder je svih rekordera, jer je osvojio na papiru baš sva prvenstva od osamostaljenja naovamo. Osvajao je čak i kad je bio u bankrotu, a osvojio je i posljednje prvenstvo Jugoslavije. Zoran Gobac, realni gazda kluba koji bdije nad njegovom dominacijom, pobijedio je čak i istoriju. Jer, u tih 35 godina Evropska unija popela se od 12 na 27 država, Engleska je nakon 71 godinu dobila kralja, umro je čak i Fidel Kastro, Partija je prvi put od 1945. izgubila vlast u Rijeci, ali RK Zagreb i dalje je prvak države. Mašala!
