Turbulentna i prezahtjevna predolimpijska, puna nezaboravnih događaja, pa četiri godine čekana – olimpijska.
Najveći planetarni događaj ovog ljeta pod glamuroznim svjetlima Pariza. Treći put u istoriji Olimpijske igre biće održane u srcu Francuske (nakon davnih 1900. i 1924. godine), Pariz će se na taj način kao organizator i ponosni domaćin izjednačiti sa Londonom (1908, 1948 i 2012).
Iako nas prije toga čeka i Svjetsko prvenstvo u rukometu, pa Evropsko i Svjetsko u vaterpolu, pa u predvečerje pariškog spektakla – Evropsko prvenstvo u fudbalu, Svjetsko dvoransko u atletici, brojni događaji…. – jasno je da, jednom u četiri godine, Olimpijske igre bacaju sve u drugi plan.
Druga dimenzija. Jedino je fudbalski Mundijal iznad toga.
A koga ćemo na obalama Sene gledati od naših sportista?
Od kada je Crna Gora postala samostalna brojke su sljedeće: na debitantski nastup u Peking otišlo je 19 sportista, četiri godine kasnije u Londonu bilo nas je 33. Rio je bio domaćin za 35 naših nada, a Tokio za 33.
Ne bi valjalo da odemo ispod brojke 30 ni ove godine – zbog sadašnjosti i budućnosti crnogorskog sporta. Ta brojka znači i odlazak makar dvije ekipe u našim najtrofejnijim sportovima. A biće pakleno.
Ono što je činjenica uvijek su tu bili vaterpolisti – tim Vlada Gojkovića još nije obezbijedio plasman na Olimpijske igre, a put do Pariza za ajkule je posut trnjem. Ipak, dvije šanse (Evropsko i Svjetsko prevnstvo), za ekipu koja je spoj mladosti i iskustva i koja je jača za tandem Draško Brguljan-Dejan Lazović, nadamo se biće dovoljne za odlazak u Francusku. A tamo je sve moguće. Moglo bi ajkulama da se vrati za sve propušteno u godinama za nama. Posebno na Olimpijskim igrama.
Lavice nisu uspjele preko Svjetskog šampionata da odu direktno na Olimpijske igre, ali su igrama, odnosom (koji nikada nije bio upitan) i kvalitetom pokazale da imamo čemu da se nadamo. Opasna domaća Njemačka, Adžova Slovenija (tog sjajnog stručnjaka pod čijim smo vođstvom iskovali jedinu olimpijsku medalju, pa evropsko zlatzo, ali i koji je Budućnost vinuo u neslućene visine, do dvije evropske titule) i prežaljeni Paragvaj – rivali protiv kojih, realno gledano, Crna Gora mora da juri prva dva mjesta. A u Parizu je onda sve moguće.
Nikada do sada nismo imali uopšte šansu da u trećem ekipnom sportu pomislimo na učešće na najvećoj planetarnoj smotri, a sada su na korak od čuda čudesni košarkaši. Doduše, veliki je to korak, ali i – moguć. Protivnici po mjeri – Brazil i Kamerun, pa potencijalno Filipini, domaća Letonija ili Gruzija, uz opasku da će samo pobjednika turnira obasjati svjetla Pariza. Vučević i družina su nas natjerali da vjerujemo.
Kada su u pitanju individualni sportovi – stanje je sljedeće:
Marija Vuković se sprema za borbu sa ljestvicom i centrimetrima, ali i sa sobom – dvoransko prvenstvo u Glazgovu daće odgovor da li će naša najbolja atletičarka, zvanično druga skakačica uvis u Evropi, drugi put biti dio olimpijskog programa u kraljici sportova, nakon sjajnih nastupa i plasmana u finale u Tokiju prije četiri godine;
Danijel Furtula u rukama sigurno ima daljinu u bacanju diska, potrebno je samo da to dokaže u prvoj polovini ove godine i da četvrti put ispiše svoje ime među olimpijskim učesnicima;
Milivoj Dukić bi mogao da nas obraduje tokom januara, sjajni jedriličar u dalekoj Australiji juri vizu za svoje četvrto učešće na Olimpijskim igrama, a njegovim putem ka debitantskom nastupu jedri i sve bolji Ilija Marković;
Danka Kovinić je pala na WTA listi, zbog povrede je izgubila potrebne pozicije, ali ima plan da od marta krene sa turnirima na kojima ne brani bodove (dakle, može samo da napreduje) i da uhvati voz za svoje drugo učešće na Igrama;
Sjajna Anđela Berišaj je naša velika nada u tekvondou, možda i veća za konkretno ove Igre Zinedin Bećović, a vrlo lako bi moglo da se desi i da dobijemo neku specijalnu pozivnicu za plivanje (u muškoj i ženskoj konkurenciji) ili boks, najvjerovatnije i streljaštvo…
Crnogorska ekspedicija čeka ukrcavanje za Pariz. Za tačno pet mjeseci znaćemo koliko je rezervisanih mjesta.
Do tada – sanjamo o odlasku tamo. A nakon toga – o medaljama. Jer, takav smo, često nerealan, narod.
