Ulazimo u završnu fazu hrvatskog prvenstva, ali i Dinamove agonije. Sva je prilika da će 24. maja, na 58. godišnjicu od istorijskog osvajanja Kupa Jugoslavije protiv Sarajeva, pod vodstvom trenera Dušana Nenkovića, splitski Hajduk na Šubićevcu konačno da skine 20 godina mraka i osvoji titulu.
Nakon Dinamovog potopa u Puli, svoje je rekla i veštačka inteligencija: Nema šta, Majstor s mora osvaja!
Da, da, Hajduk kojeg je Rijeka samo u ovoj polusezoni dva puta zgazila, kojeg je čak i Gorica mada poražena nadigrala na Poljudu, grabi prema tituli nižući minimalne pobjede, nerijetko iz nekakvog jedva spetljanog penala. U Puli se hrabra četa Đenara Gatuza od poraza spasila tako što je proglašeno da nema struje na stadionu, pa nije bilo ni VAR-a da proglasi ofsajd kod Hajdukovog gola.
Uzalud ogorčeni navijači konkurenata protestuju da je takav cirkus bilo moguće doživjeti samo svojedobno u Prištini ili na niškom Čairu. Ali ko im je kriv? Ko je kriv Dinamu što je teže stradao na Aldu Drosini nego u Londonu kod Arsenala koji je treći gol umuvao tek u nadoknadi? Istra je bila brža – riješila je plave za 67 minuta, sve dalje bilo je rutinsko privođenje utakmice kraju.
Svega smo se nagledali u istoriji HNL-a, a sad smo doživjeli što nikad nismo. Gotovo tri i po decenije dvoboji Dinama i Istre bili su sigurna opklada za ljubitelje dugih listića, da bi u subotu uveče na vidjelo izašao sav diletantizam Dinamove uprave, tima i zavodljivog italijanskog trenera koji je cijelu zimu izgubio baveći se detaljima navika i ishrane igrača. Tako je došao i na ideju da umjesto kobasica i jaja za doručak uvede – avokado! Rezultat je impresivan.
Pritom, u neka prošla vremena ni na osam bodova zaostatka ništa ne bi bilo gotovo, čak ni u tako odmakloj fazi sezone. Proglasila bi se totalna mobilizacija, gospođa Barišić u loži bi iskesila zube i lupila petama, a Zdravko Mamić iz petnih žila izvukao ono “ajmooooo!”. I dok kažeš keks, Hajduk bi pod pritiskom Dinama počeo da prosipa bodove.
A čime se sada bavi uprava Maksimira, ta grupa građana i uglednih poduzetnika okupljenih oko Zvonimira Manenice, bivšeg šefa Vaillanta koji je prigrabio vlast pored neopreznog Zajeca? U aprilu mjesecu po oglasima i berzama rada hitno traže sportskog direktora, po mogućstvu stranca, i već četvrtog trenera u istoj sezoni nakon Jakirovića, Bjelice i Kanavara kojem je zasad ostavljeno da vodi tim protiv Osijeka.
Prošle sezone ni puškom nisi mogao da ih natjeraš da smijene Jakirovića, iako je već nakon Soluna postalo upitno je li kalibar za plavu klupu. Mnogi su se pitali znaju li uopšte kako se mijenja trener. Ove jeseni su probili led i sad im je samo nebo granica. Ipak, ceh je morao platiti smjenom Fabio Kanavaro.
“Mi i dalje vjerujemo u plan A, osvajanje prvenstva. Naravno da postoji plan B, da će Dinamo igrati Europu ligu. Ali postoji i plan C, ako ćemo da igramo i Konferencijsku ligu“, izjavio je Dinamov predsjednik. Kako ne povjerovati čovjeku koji zvuči kao Bob Rok iz Alan Forda?
Ne sumnjamo da se gospodin Manenica razumije u financije, a i bojler može da pogleda ako se pokvari, ali vođenje fudbalskog kluba veličine Dinama nešto je složenija stvar. Na tome su se i političke karijere gubile.
Već drugu sezonu zaredom Dinamov navijač odlazi na spavanje sa istom rečenicom: “Još mi je jedina nada Rijeka”. Ali tim Radomira Đalovića, crnogorskog trenera koji je razuvjerio i najveće sumnjivce u njegove stručne i druge sposobnosti, nema dovoljno ni širine ni kvaliteta da završi uspješno ovu dugu trku, i to još na dva fronta.
Za skupo plaćene ulaznice Rijeka je svojim navijačima pružila najviše, u razmaku od manje od mjesec dana razbijeni su Dinamo sa 4:0 i Hajduk sa 3:0. Takvih rapsodija nije bilo na Poljudu i Maksimiru, a nešto slično u istoriji HNL-a uspjelo je samo Matjažu Keku koji je sa Rijekom u jedinoj šampionskoj sezoni kluba prvo slavio u Splitu 4:2, a onda protiv Dinama na Rujevici sa 5:2, uz cijeli šou Marka Vešovića.
Ali što vrijedi kad je u utakmicama protiv Varaždina, Istre, Gorice, Šibenika i Slaven Belupa u dva mjeseca Rijeka prosula 13 bodova. A prvenstva se, stara je stvar, osvajaju na malim utakmicama. Usto, Rijeka je do duple krune 2017. došla sa cijelom galerijom strijelaca i asistenata. A sada, kako sezona odmiče, sav teret učinka pada sve više na jednoga igrača – Tonija Fruka. A jedna lasta ne čini šampionsko proljeće.
Dakle, Hajduk – sad ili ko zna kad. Neubjedljiv, ali ima iskusan sastav. Rakitić, Livaja, Krovinović, Elez, Uremović… Sasvim dovoljno za mirno privođenje kraju. Split živi za taj trijumf i doček šampiona u špaliru od Šibenika do poljudske ljepotice. U kvalifikacijama za Ligu šampiona biće već “drži gaće”. Ali o tome će, kao i o budžetu za novu sezonu, da misle “sjutra”.
