Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine godinama je bila reprezentativna selekcija naše zemlje koja je, jedina, uveseljavala javnost, navijače i sve one koji je nose u srcu.
U onim najtežim, ratnim danima za našu domovinu igrali su na Evropskom prvenstvu, a godinama nakon toga bili su redovni učesnici Eurobasketa. Do sada smo na smotri najboljih košarkaških reprezentacija Evrope nastupili 10 puta, a na dobrom putu smo da zaigramo i 11. put, a sve zahvaljujući Adisu Bećiragiću i njegovim momcima i zbog toga je upravo ovo jedan vid zahvalnice njima za sve ono što su napravili u posljednje vrijeme.
Kulminacija je pobjeda protiv Hrvatske u Skenderiji 110:90, što je drugi najveći poraz Hrvata u historiji. Do sada su im samo Amerikanci sa prvim Drim timom 1992. godine dali 117 poena.
U najtežoj mogućoj grupi koju smo mogli dobiti, a u kojoj još igraju Francuska i Kipar, ovo je veliki rezultat.
Dugo se reprezentacija mučila, bilo je sukoba igrača sa selektorima, sukoba pa i tuče između njih samih, mijenjali su se treneri, a naš nacionalni tim je stagnirao. Kada je Bećiragić preuzeo naš nacionalni tim, nakon svih dešavanja sa Vedranom Bosnićem, košarkaši su su bili otpisani doslovno od svih. Nagomilani problemi u Savezu doprinijeli su da se stvori negativna atmosfera oko reprezentacije.
Selektor Bećiragić je često bio na udaru, ali je radio u miru, radio “po svom” i na kraju stvorio tim koji je podsjetio na najbolje dane naše reprezentacije kada su za nju igrali Nenad Marković, Gordan Firić, Dževad Alihodžić, Samir Lerić i već pomenuti Bećiragić, kao i mnogi dugi njihovi saigrači koji su gradili kult reprezentacije.
Pokazali su ovi momci da nsiu samo 12 igrača u rosteru, nego da su tim, ekipa, klapa, porodica…
Kada nas je Hrvatska prošlog četvrtka savladala sa 13 poena razlike u Zagrebu činilo se da je san o Evropskom prvenstvu završen. Tada je na scenu stupio opet Bećiragić i dao izjavu, zbog koje se ponovo našao na udaru i bio meta ismijavanja košarkaških “stručnjaka” koji vjerovatno nisu u životu bacili zgužvan papir u kantu, a kamoli igrali košarku. Kazao je Bećiragić da je u Skenderiji sve moguće pa i nadokndaiti zaostatak od 13 poena razlike.
Vjerovatno su samo on i njegovi igrači vjerovali u to, te publika koja je došla u dvoranu Mirza Delibašić, ispunila je do posljednjeg mejsta i dala Zmajevima dodatna krila. A oni ne samo da su nadoknadili zaostatak, nego su dobili Hrvate sa čak 20 poena razlike. Pokazao je još jednom Bećiragić kakav je tim stvorio. A kada tu budu kapiten Miralem Halilović, NBA igrači Luka Garza i Jusuf Nurkić, ova reprezentacija će moći igrati ravnopravno sa svima.
Vrata Evropskog prvenstva su širom otvorena, a hrabri Zmajevi lavljeg srca su to i zaslužili. Majka Adina Vrabca se borila za život u bolnici, a on je igrao. Džananu Musi je Real Madrid savjetovao da ne dolazi u Sarajevo i igra protiv Hrvatske, ali je on bez razmišljanja došao i ubacio 19 poena. Amar Alibegović je igrao sa povrijeđenim zglobom a zabio 18, Kenan Kamenjaš pod tabletama ostvario dabl-dabl učinak sa 21 poenom i 10 asistencija.
Svi oni su pokazali koliko vole ovu državu i reprezentaciju.
I trebaju svima biti primjer šta znači dati sve od sebe za zemlju u kojoj si rođen.
