Kraj Olimpijskih igara u Parizu istovremeno je novi početak za Crnu Goru.
Pariške sportske kapije nećemo pamtiti ni po brojnosti, ni po rezultatima. Sve što imamo jeste istinski ponos da se crnogorska zastava vijorila u “gradu svjetlosti”, ali i spoznaja da imamo svijetlu perpektivu za budućnost.
A vrhunac te budućnosti zove se – Los Anđeles 2028.
Zato, s današnjim danom kreće novi četvorogodišnji ciklus, što samo po sebi pruža entuzijazam, ali i opominje da na planetarnom sportskom takmičenju mjesta ima samo za vrhunske domete, čemu treba itekako težiti u sljedeće četiri godine.
Jer, Crna Gora oduvijek je imala potencijal da se u određenim sportovima nadmeće sa brojnijima i većima, što njenu narednu misiju čini još uzbudljivijom na putu da puno jača ode u “grad anđela” i, što da ne, nišani neku od medalja.
Iako se čini da vremena ima za razmišljanje, grad Holivuda “śutra” će pokucati na vrata s jednostavnim pitanjem – jesmo li spremni. Tačnije, da li smo ostvarili samu normu da se takmičimo sa ostatkom planete. Za taj trenutak treba naporno i fokusirano raditi, sve dosadašnje propuste i greške ispraviti, uz jasno razmišljanje da talentovani crnogorski sportisti tamo treba da se nađu što više na krilima ostvarenih rezultata, nego na osnovu specijalnih pozivnica.
Vaterpolo reprezentacija jedina je zadržala kontinuitet učešča na Igrama. U Parizu se vraški borila te ostala tako blizu a tako daleko od ozbiljnijih dometa. No, temelj, tradicija i kvalitet postoje, što je preduslov da uz obalu Tihog okeana vaskrsnu Ajkule i ponovo za konkurenciju postanu strah i trepet.
Ženska rukometna reprezentacija nakon propuštenog Pariza ima veliki motiv da se vrati u olimpijsku porodicu i na pogon novih generacija nastavi odbranu istorijskog nasljeđa iz Londona nezaboravnih Lavica.
U novi krug snova ulaze i rukometaši, iznad čijih glava oduvijek svjetluca iskra da posjeduju potencijal da se nađu oči u oči sa najvećim rukometnim silama. Na tom putu moraju da pronađu ranije vidljiv X faktor koji predstavlja svjetlost prema pomenutom dostignuću.
Ključna nit koja veže vaterpolo i rukometne posade jeste – kaptena. Pitanje selektora strahovito je važno, zato je na čelnim ljudima u Savezima da donesu jasne i pametne odluke. Od toga će zavisiti visine sportske Crne Gore u narednom periodu.
Košarkaška selekcija ovog puta zastala je na korak od epicentra. Međutim, pokazala je da apsolutno ima priključak sa najvećima, čemu bi trebala da teži i iskorak napravi upravo odlaskom u lučki grad Kalifornije. O kompleknosti misije, što važi i za ostale, ne treba trošiti riječi. Jednostavno, treba zasukati rukave i potruditi se da u datim okolnostima izvučemo maksimum iz svake moguće situacije.
Isto važi, bez izuzetka, za sve ostale kolektivne sportove.
Jednostavno, konkretno zadati nedvosmislene ciljeve. Kroz neizostavno zajedništvo graditi ciglu po ciglu na velikim takmičenjima i prepoznati trenutke za iskorake, koji na koncu i čine razliku između konkurentnosti i prosječnosti.
U pojedinačnim vodama Crna Gora tek ima što da ponudi, ali uz još pažljiviji odnos prema onima koji bi mogli da zasijaju u Los Anđelesu. Atletika, plivanje, boks, džudo, jedrenje, tekvondo, stoni tenis, tenis, streljaštvo, ritmička i osnovna gimnastika, dizanje tegova…
Toliko je disciplina kroz koje Crna Gora može i mora da se prikaže sportskom svijetu u puno boljem svijetlu. Zato krajnje ozbiljno treba shvatiti početak iščezavanja novog pješčanog sata, a s posljednjim zrnom i pozivne sirene grada koji će nakon 1932. i 1984. treći put ugostiti Olimpijske igre.
Kroz još veći angažman, jačanje infrastrukture i kvalitetniji rad sa našim istinskim ambasadorima u novo pozitivno odbrojavanje idemo ispočetka.
Crna Gora do Los Anđelesa.
