Bila je već debelo prošla ponoć kad je urednik nazvao. A poziv u to doba mogao je da znači samo dvije stvari – ili je pijan ili se nešto važno dešava.
“Budi ujutru prije sedam na aerodromu. Luka Modrić leti u Englesku, potpisaće za Totenhem”.
Spektakularan je bio i nastavak:
“Budi spreman da letiš za London, vidi ako ima slobodnih mjesta na letovima”.
Tačno u sedam na vratima starog terminala pojavila se Dinamova desetka. U odijelu. Bio je to početak grandiozne internacionalne karijere, dugog putovanja na koje su ga ispratila samo dvojica novinara. Znalo se da je najveći talenat hrvatskog fudbala, veći i od Kranjčara, mada je svaki fudbalski romantičar bio pomalo slab na Niku. Ali da će u narednih 16 godina da uradi sve što je uradio, to valjda ni najbliža familija nije vjerovala.
Ključan momenat nije bio, naravno, transfer u redove Pijetlova, kad je Zdravko Mamić izuo iz cipela čak i londonskog Jevrejina Danijela Levija, nego onaj četiri godine poslije, dogovoren direktno sa Žozeom Murinjom. Dinamov gazda i najspretniji fudbalski menadžer, koji je operisao na ovom prostoru nakon raspada Jugoslavije, tugu zbog ispadanja Hrvatske sa Evropskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini isprao je najavom u kolumni za nedjeljnik Maks, koji smo tada radili:
“Strpite se malo i vidjećete… Luka Modrić nosiće uskoro dres najvećeg kluba na svijetu! Kojeg? Pa razmislite, neću ja sve da vam govorim, ko jedini ima pravo da se zove najvećim na svijetu…”.
Bio je to i tada, kao što je i sada – madridski Real. S tom razlikom što je do dolaska Luke Modrića Real bio klub sa devet titula prvaka Evrope. S Modrićem za malo više od nedjelje Kralj stiže na Vembli po svoju 15. krunu! Doseg koji teško da će neko za naših života da nadmaši…
Ko pritom može da stavi ruku u vatru da bi Real sve te “ušate” trofeje pobrao i bez Modrića i smjestio ih u trofejne odaje Bernabeua? Na dvoru Florentina Pereza bilo je i spektakularnijih i debelo plaćenijih od kapitena hrvatske reprezentacije, ali na tom nivou niko nije izdržao kao Luka. Evo Realovog sastava iz tog prvog finala u Lisabonu, protiv gradskog rivala Atletika:
Kasiljas, Karvahal, Ramos, Varane, Koentrao, Modrić, Kedira, Di Marija, Bejl, Ronaldo, Benzema. A ušli su još Marselo, Isko i Alvaro Morata. Preokretom protiv Bajerna novo finale su izborili Lunjin, Karvahal, Rudiger, Naćo, Mendi, Valverde, Kros, Čuameni, Rodrigo, Belingem i Vinisius, a ušli su Militao, Kamavinga, Hozelu, Brahim Diaz i, naravno, Modrić.
I danas, kao i prije tačno 10 godina, kad je igrao svoje prvo finale, Luka Modrić nukleus je Realovih preokreta. Jer, u momentima kad se čini da je Kralj na koljenima, odnekud izroni on i povlači potez za šah-mat. Bilo je tako i te noći na Lužu, kad je Atletiko Dijega Simeonea sve do nadoknade držao “u kravati” zvjezdanu kočiju Karla Anćelotija, a Realu je ostao još samo jedan korner iz kojeg je Modrić naciljao Serhija Ramosa.
Ostalo je istorija.
Koliko će da znači Realu najavio je već godinu ranije, u osmini finala protiv Junajteda Ser Aleks Fergusona, koji je u revanšu na Old Trafordu držao sve u svojim rukama, da bi onda jedan Modrićev felš, vjerovatno prvi pogodak koji je postigao iz daljine, sve promijenila. Da se ne vraćamo na ono kompjutersko proigravanje u posljednjem, pariškom finalu protiv Liverpula Jirgena Klopa, mašine koja je te sezone mljela sve pred sobom. Ali nema gore kletve od one “dabogda te na kraju čekao Real”.
Posljednji ples ili nastavak sage? Madridski mediji vode mrtvu trku ko će da probije informaciju gledamo li posljednju sezonu jednog od najvećih fudbalera u istoriji Reala. Dok Kadena Ser tvrdi da je u ovom momentu izgledno da Luka Modrić i Toni Kros neće i sljedeće godine igrati za Real, a da je razlog dolazak Kilijana Mbapea i sljedeća faza pomlađivanja kraljevskog sastava, AS piše:
“Ako iko od Modrića, Krosa, Naća i Vaskeza odluči dobrovoljno da napusti Madrid i time zatvori slavnu eru, to je i njihovo pravo. Ali oni među njima koji sanjaju nastavak u bijelom dresu, zaslužuju da potpišu novi ugovor već sjutra”.
Po mnogo čemu je već i ova sezona bila sezona bonusa, ali čudesno disciplinovani Modrić odigrao je velemajstorski, savršeno noseći svoje godine i ulogu koju mu je namijenio Anćeloti. I zato bi još jedna na Bernabeuu, 13. u dresu najvećeg kluba, imala smisla.
Svakako više od povratka u oronuli Maksimir, što je diplomatski otklonio rekavši:
“Volio bih, ali ne znam koliko bi imalo smisla u ovim godinama”.
Mada je Dinamov potez sa plaćanjem oglasa preko cijele stranice u listu Marka, s porukom i haštagom #imalobismisla, bila interesantna marketinška minijatura.
