“Jednom Željezničar, uvijek Željezničar”, rekao je svojevremeno legendarni Ivica Osim Švabo.
Nedavno je obilježena druga godišnjica od smrti legendarnog Štrausa sa Grbavice, ali i 83 godine od njegovog rođenja. Osimov Željezničar se nalazi u jednoj od najtežih situacija u svojoj 103 godine dugoj historiji.
Uspio je Željezničar malo rezultatski popraviti neke stvari u posljednjih 15-ak dana, a vrijeme će pokazati da li su na Grbavici shvatili šta je bio ključni problem za rezultatski neuspjeh jednog od najtrofejnijih klubova u našoj zemlji.
Plavi sa Grbavice su do sada šest puta bili prvaci Bosne i Hercegovine, isto toliko puta osvajali su i Kup naše zemlje, dok su jednom u Sarajevo donijeli i naslov prvaka Jugoslavije. Prvi trofej u historiji kluba i u bivšoj Jugoslaviji osvojio je Milan Ribar, dijete Grbavice i Željezničara i kao da je time najavio ko će donositi trofeje na Grbavicu. Nakon rata prvi trofej i to onaj za prvaka donio je još jedan bivši fudbaler Željezničara koji je tada sa klupe predvodio Plave Enver Hadžiabdić.
Dvije sezone kasnije popularni “Hadžija” donio je i prvi naslov pobjednika Kupa BiH na Grbavicu. Nakon toga uslijedila je dominacija najtrofejnijeg trenera u Bosni i Hercegovini Amara Osima. Osim junior je na Grbavicu donio pet titula prvaka, četiri Kupa, uključujući dvije duple krune, te dva Superkupa. Pod njegovim vodstvom Željezničar je posljednji put bio prvak, sada već davne, 2013. godine. Posljednji trofej na Grbavicu, kao trener, donio je još jedan bivši igrač Željezničara Admir Adžem. Bilo je to 2018. godine kada je na Grbavicu stigao trofej pobjednika Kupa.
Jasan je to pokazatelj da je Željezničar samo pod trenerima iz svog pogona osvajao trofeje, a i pod vodstvom pokojnih Ivice Osima, Milomira Odovića, te još nekih svojih bivših trenera je igrao najljepši i najbolji fudbal u državi, iako su tada trofeji izostali.
Pokušali su Plavi eksperimentisati sa trenerima iz inostranstva, ali to se pokazalo kao debakl. Nakon rata na Grbavicu su stizali Jirži Plišek (Češka), Slobodan Krčmarević, Slavko Petrović (Srbija), Miloš Kostić (Slovenija), Tomislav Ivković (Hrvatska), te “šlag na tortu”, totalni fudbalski anonimus Abdulhakeem Al-Tuwaijri (Saudijska Arabija) nisu na Grbavicu donijeli ništa, a posebno se to odnosi na Saudijca koji je u potpunosti uništio ekipu Željezničara i doveo je u borbu za opstanak. Istim putem je nastavio i Bruno Akrapović, a kada je “voda došla do grla” kao spasioc je pozvan još jedan bivši fudbaler i trener Željezničara, Hajrudin Dino Đurbuzović.
Uspio je Đurbuzović za par dana dići ekipu i upisati tri vezane pobjede. Donio je Đurbuzović Želji devet bodova, opstanak u Premiejr ligi, a vjerovali ili ne, to je ovosezonski najduži pobjednički niz Plavih sa Grbavice.
Za nadati se da su na Grbavici shvatili da samo domaći trener, odnosno trener koji osjeća Željezničar može donijeti rezultate plavima sa Grbavice, jer se još jednom obistinila ona popularna Švabina:
“Jednom Željezničar, uvijek Željezničar”.
