Intezivna sportska crnogorska sedmica je za nama, a i pred nama.
Budućnost je nastavila da krči fudbalski put prema rekordnoj sedmoj titulu, dok Sutjeska nastavlja da proklizava – trenutno je u crvenoj zoni. Omladinci Budućnosti otputovali su u Trabzon, gdje će igrati protiv domaćina novi dvoboj Lige šampiona.
Biser našeg loptanja, 18-godišnji Vasilije Adžić, u međuvremenu je debitovao za Juventus i započeo svoju eru u evropskom kremu. Sada čekamo da ga konačno vidimo u dresu nacionalnog A tima.
Istovremeno, večeras u Morači prštaće u košarkaškom spektaklu Budućnosti i Crvene zvezde, a od sjutra kreće i bokserski spektakl u Budvi – Svjetsko prvenstvo za mlade. Takođe, rukometaši Lovćena spremaju se za evropski izazov na Cetinje protiv azerbejdžanskog Bakija iz Bakua, dok se u Ulcinju održava još jedan, sada već tradicionalni Mundijal prijateljstva.
O svemu tome bilo je i biće prostora u svakodnevnim okvirima Lob Sporta.
Zato je jedna tema “iz glave” najromantičnija, a to je fudbalski Kup Crne Gore, čija su postojanost u ovom formatu i sistemu već neko vrijeme tiha, ali zanimljiva tema među fudbalskim poklonicima. Najčešće pitanje glasi – zašto ne proširimo takmičenje, odnosno ne otvorimo njegove kapije za sve klubove u državi?
Problem je organizacije i obezbjeđivanja takvih utakmica – jedan je od ekspresnih i dugogodišnjih kontraargumenata na takvu pomisao. Međutim, zar ne vrijedi pokušati, a sve sa ciljem da fudbal dodatno zaroni u sve moguće pore Crne Gore?
Imaginacija, žrijeb prvog kola Kupa… Sloga Radovići – Budućnost, Zabjelo – Sutjeska, Brskovo – Dečić, Crvena Stijena – Petrovac, Fens junajted – Lovćen, Budva – Rudar, Čelik – Jezero… Nije tako loše, zar ne?
Takvih primjera imamo u okolini, ali i po Evropi i planeti, gdje su po principu promocije oni najveći gosti niželigašima, što predstavlja svojevrstan praznik u mjestima gdje se utakmica održava. Time bi se, bez ikakve sumnje, dodatno afirmisala sama igra na tlu mediteranske ljepotice.
Klubovi bi dodatno vodili računa o svojim stadionima, trudeći se da ih poboljšavaju kroz godine, a sve s ciljem da se što ljepše predstave ganjajući rezultatsko iznenađenje.
Naravno, favoriti bi, manje-više, imali lak zadatak na papiru. Međutim, suva igra brojki kaže da ne bi svi mogli da opravdaju sopstvenu ulogu protiv brojnih autsajdera, pa bi svaka vrsta senzacije neopisivo uticala na razvoj fudbala u raznim djelovima države, kako direktno tako i indirektno.
Ni to nije sve. Na taj način bi svojih pet minuta dobili i svi oni igrači koji bitišu u nižim ligama, a koji bi svojim predstavama mogli da skrenu pažnju na sebe i istovremeno obraduju navijače (kojima bi donijeli neku pobjedu više) i klub (koji bi nešto i zaradio eventualnim transferom). Takođe igra brojki jasno kaže da je nemoguće da ne bismo dobili nekoliko filmskih priča i ko zna kakve karijere kasnije. Isti princip, naravno, važi i za trenere.
Ukoliko bi se s ozbiljnošću makar uzeo u razmatranje takav iskorak, crnogorski fudbal dobio bi jednu novu dimenziju, u kojoj ima mjesta za sve i čija bit jeste da svima pruži priliku za sanjani (uz)let.
Kako bi to dobro bilo…