Malo ko u državi Crnoj Gori ima istančan široki kult kao ženska rukometna reprezentacija.
Razloga je toliko da ni nekoliko tekstova ne bi uspjeli do tančina da oslikaju takav status koji steže od prošlosti, preko sadašnjosti, pa sve do svijetle budućnosti.
Jednostavno, selekcija Suzane Lazović obezbijedila je učešće na 20. velikom takmičenju u 20. godini od obnove nezavisnosti, uključujući Olimpijske igre, Svjetsko i Evropsko prvenstvo.
Istovremeno, ono što zadajte glavobolje fudbalskoj i muškoj rukometnoj A reprezentaciji to je za Lavice, odnosno njihove nasljednice tek rutinska operacija. Naravno, riječ je o Farskim ostrvima, koja su, narodski rečeno – o jadu zabavila dva pomenuta kolektiva. Međutim, u svijetu crnogorskih rukometašica tu nema apsolutno nikakvih problema.
Crna Gora je u svega šest mjeseci čak tri puta pobijedila Faranke. Najprije kao gost na startu kvalifikacija za EHF Euro (26:32). Potom na IHF Svjetskom prvenstvu (32:27). Het-trik kompletirala je juče u Bemax areni (31:26) za potvrdu prvog mjesta u grupi i plasman na deveto od ukupno deset kontinentalnih završnica.
Impresivno. I za nauk mnogima.
Nakon 11 godina od dresa reprezentacije oprostile su se i Itana Grbić te Ivona Pavićević. Đevojke, koje su bespoštedno pružale i više od maksimuma u dresu nacionalnog tima, a čija je nezaboravna stanica bila i ostala Ljubljana 2022. i ona bronza zlatnog sjaja izvoljevana protiv moćne Francuske nakon produžetaka i epske bitke u Stožicama na oproštaju rukometne heroine Jovanke Radičević.
O njihovom doprinosu crnogorskom orkestru govore i jučerašnje emocije na terenu i tribinama prilikom njihovog oproštaja sa svega 29 godina. Osjećanja pomiješana s ponosom i žalom što se se jedna era završava, ali za kojim ostaje još dublji trag u utabanoj stazi svim budućim generacijama kao neprocjenjiva zaostavština.
I upravo su djevojčice juče izvršile invaziju, tražeći autograme, dresove, steznike i sve ostalo od svojih sportskih uzora, koji im služe kao idealni temelj za sve što svakodnevno rade, a u cilju da jednog dana dostignu taj nivo patriotizma i znanja kako bi nastavile da pronose slavu rukometne Crne Gore širom globusa.
U toj rijeci pred Bemax arenom s uzbuđenjem, znatiželjom i disciplinom čekale su i dvije supertalentovane djevojčice. Obje već godinama žive, školuju se i s uspjehom igraju rukomet u Njemačkoj. Međutim, iako veoma mlade, unutrašnji taktovi kucaju u ritmovima Crne Gore, što je dodatno pojačao utisak kroz upoznavanje i fotografisanje sa kapitenkom Đurđinom Jauković i Tatjanom Brnović, a kroz koje doživljavaju sebe same u budućnosti.
Primjer, koji oslikava sav uticaj i pomenuti kult unikatne reprezentacije koja je na najvećoj sceni već dvije decenije.
A sa svojim brojnim nasljednicama, nema sumnje, u tom maniru nastaviće da piše najljepše stranice, kako na parketu, tako i na društvenom nivou.
