Kada neki fudbaler dođe u klub na “mala vrata”, a svojim igrama i poštovanjem prema klubu stekne podršku i simpatije navijača za kratko vrijeme postane ljubimac i lider svlačionice, jasno je o kakvom karakteru se radi.
Naravno, kada se na to dodaju i igrački kvaliteti onda je jasno da imate fudbalera kojeg bi poželjela svaka svlačionica.
Kada je stigao na Grbavicu prije tri godine Marin Karamarko bio je velika nepoznanica svim ljubiteljima fudbala ne samo na stadionu Željezničara, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Istina, imao je jednu epizodu u GOŠK-u iz Gabele, ali je ona prošla pa skoro nezapaženo. I nije baš na samom startu i u plavom dresu bilo na nivou na kojem se očekivalo. Nije Karamarko igrao neki vrhunski fudbal, ali kako se dizao Željezničar dizao se i on.
A onda je polako postao lider i na terenu i u svlačionici. Navijači su ga zavoljeli jer je pokazao koliko voli i poštuje Željezničar i kako se bori do zadnjeg atoma snage.
Prošle zime otišao je u poljsku Vislu i već tada se vidjelo da Željina odbrana, ali i ekipa na terenu, nemaju onog pravog istinskog lidera i vođu. Iako nikada nije bio kapiten svojim ponašanjem, igrama i primjerom drugima bio je kapiten u svakom smislu.
Istovremeno, kada je odlazio iz Željezničara oprostio je veliki novac kako bi pomogao klubu.
I onda, nakon pola godine u Poljskoj, u situaciji u kojoj nije mnogo igrao, napravio je potez koji je i mnogo većim Željovcima, ili barem onima koji se tako predstavljaju u javnosti, pokazao šta znače ljubav i odanost prema klubu.
Oprostio je ogroman novac i Poljacima te u situaciji kada mnogi izbjegavaju Grbavicu i Željezničar Karamarko se vratio, potpisao ugovor do 2028. i jasno demonstrirao naslov kolumne u svojoj definiciji.
Zato, ako danas pomislite na Željezničar, onda je to Marin Karamarko. Rođen u Splitu, a za navijače Željezničara Karamarko iz Hrasnog (naselje u Sarajevu blizu Željinog stadiona op.a.)
- Mišljenja iznešena u kolumnama lični su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Lob Sport
