Bivši Hajdukov trener Ivan Leko pobrinuo se svojevremeno za izjavu iz reda onih koje zovemo “shit of the year” kad je vadeći se za neki poraz izjavio:
“Nisam ja došao ovdje da vodim juniore.”
Samo zato što je od silnih povreda prvotimaca morao da ubaci dvojicu iz omladinske škole, a što je bila i želja vođstva kluba, svjesnog da se ozbiljni transferi prave samo na biserima iz vlastitog pogona, a ne na preprodaji stranaca.
Nije došao da vodi juniore, pa šta bi trebao da kaže Silvijo Čabraja, trener Lokomotive, koji svake godine ispočetka gradi tim. I majstorski uspijeva tiho radeći u zagrebačkoj četvrti uz Savu zvanoj – Kajzerica.
Starijeg brata tukli su i ranije, prvi put tamo negdje u proljeće 2018., još je Mamić stolovao u Maksimiru. Ali nijedna pobjeda nad Dinamom nije tako odjeknula kao razarajućih 3:0 u Maksimiru, na otvaranju polusezone u kojoj plavima naslov visi kako još nije od one 2017. Samo nekoliko dana kasnije taj podvig Lokosa podebljan je trijumfom na teškom gostovanju u Velikoj Gorici.
Timu Dinama, kojeg uz veoma tešku trku za šampionsku titulu već za dvije nedjelje čeka i dvomeč s Betisom u Ligi konferencije, Čabraja je suprotstavio sastav sa golmanom Čavlinom (21 godina), krilima Šotičekom (19) i Goričanom (23) te 18-godišnjim Fabijanom Krivakom između njih na poziciji glavnog kreatora igre. Da bi stvar bila još gora po renomirani sastav Sergeja Jakirovića – koji je taj dan na naslovnoj jedine sportske novine u zemlji najavio da je Dinamo spreman za sve izazove – trener Lokosa u drugom je poluvremenu čuvajući 2:0 ubacio na beka Frana Žilinskog (20 godina), a u vezu Smakaja (20) i Fetaija (18). Potpuno “pišanje” po šampionu nastalo je kad je Čabraja u finišu na teren poslao bivšeg kadeta Dinama Anesa Huskića, da zadrži loptu. Bježao je i poigravao se s čuvarima dečko kojeg ni Transfermarkt ne vodi u evidenciji prvog tima Lokosa jer… ima samo 16 godina!
Naravno, prepametni su u klubu iz Novog Zagreba da ne bi znali kako nije dovoljno gurati samo klince, ma kako talentovani bili, da bi se igralo prvu ligu. A kamoli ušlo u borbu za plasman u Evropu. Nijedan talenat ne može da se razvije ako nema kraj sebe kvalitetne i karakterne iskusne igrače, a ta formula da na bisere iz škole nadodaju odlično skautirane igrače sa strane, ali i prekaljene majstore prvoligaških terena, već godinama čini Lokose opasnim protivnikom onima s puno debljim budžetima. Sada su tu Duje Čop koji u 34. godini uz energiju tih klinaca igra kao preporođen i Marin Leovac (35) koji je sa Dinamom i bečkom Austrijom igrao Ligu šampiona, a s Rijekom i PAOK-om grupnu fazu Lige Evrope. Važno mjesto u timu drži 24-godišnji Nikšićanin Vladan Bubanja kojem je vrijednost po TM-u u godinu dana skočila deseterostruko.
Lokomotiva nove fudbalske asove izbacuje godinama kao na traci, kao nijedan drugi klub u hrvatskom fudbalu. Nakon osvajanja srebra na Mundijalu u Rusiji Dinamovi hroničari rado su isticali podatak da je čak 14 srebrnih prošlo kroz Maksimir, ali zanemarivao se podatak da su čak šestorica u najvažnijim formativnim godinama bili u Lokomotivi: Vrsaljko, Badelj, Pjaca, Pivarić, Kramarić i Brozović. Baš kao što su danas u Dalićevih prvih 11 bivši Lokosi Majer i Ivanušec.
Lokomotiva ima tu sreću da je već godinama vodi predsjednik Božidar Šikić, možda i najbolji klupski šef trenutno u Hrvatskoj i vjerovatno jedini koji je počeo kao – trener. I to kakav, s malim klubom iz Španskog 1994. bio je na pragu da iz Kupa izbaci najjači Hajduk u posljednjih 30 godina.
Šikić je u izboru trenera gotovo nepogrješiv, daje im mnogo povjerenja, a mijenja ih jako rijetko. Ali osnov svega bio je što se izborio za ogroman “plac” na poljima Novog Zagreba, na potezu između Velesajma i Hipodroma. Tamo je uredio desetak savršeno ispeglanih terena na kojima sve generacija kluba od zore do kasnih večernjih sati pod reflektorima tjeraju loptu. Omladinsku školu vodi brat trenera Čabraje, a u njoj rade ili su radili redom bivši reprezentativci – Nikica Jelavić, Mate Maleš, Jerko Leko, Edin Mujčin… Skauting mladih igrača je odličan, ne rade budale od njih da ih dovedu pa onda zavlače ili drže ko zna gdje, a kad se jedan proda, otvaraju se vrata drugome.
Lokomotivin sistem sada najviše podsjeća na onu ideju o Dinamu kao “malom Ajaksu” koju je 1970-ih patentirao Zorislav Srebrić. S tim je sistemom Lokomotiva danas možda i najzdraviji projekat u hrvatskom fudbalu. Samoodrživ klub koji sasvim lijepo pokriva svoje potrebe od prodaje igrača i svakako model interesantniji za proučavanje manjim klubovima s ovih prostora od Dinamovog ili Hajdukovog.
Ima ipak jedna kvaka u svemu tome koja će nekome s pravom možda i da zasmeta: Nema pritiska rezultata, ali ni ambicija da se uključi u borbu za titulu. I zato su pomalo ishitreni bili vapaji Dinamovih navijača nakon tih 0:3 da se odmah prekomanduje Lokomotivina trenera Čabraju u Maksimir. Jer, dva poraza u nizu tamo znače krizu. U Lokomotivi su samo “dio sazrijevanja”.
