Fudbalski klub Sarajevo, dolaskom Ismira Mirvića na čelo kluba, jedan je od finansijski najmoćnijih sportskih kolektiva u našoj zemlji.
Od kako je stigao u klub u septembru 2021. godine Mirvić je uložio ogromna finansijska sredstva u stvaranje ekipe i stručnog štaba, ali su trofeji izostali, a Sarajevo se osramotilo i u Evropi prošle sezone kada su ispali od Torpedo Kutaisija. Mijenjali su se treneri Goran Sablić, Aleksandar Vasoski, Feđa Dudić, Emir Obuća, Mirza Varešanović…
Vjerovali su na Koševu da su Simon Rožman, kao trener i Senijad Ibričić kao sportski direktor prava prilika, ali i tu je uslijedio još jedan promašaj i sezona bez trofeja. A onda u junu ove godine je objavljeno da je Zoran Zekić novi trener Sarajeva. Zekić je kao trener vodio timove u Hrvatskoj, Mađarskoj, Albaniji i Moldaviji u više od 350 ligaških i evropskih utakmica.
Najveći trag u trenerskoj karijeri ostvario je u moldavskom Sheriffu iz Tiraspola, gdje je osvojio titulu i dva trofeja Kupa ove zemlje, kao i u Osijeku s kojim je igrao u evropskim takmičenjima. Upravo Osijek mu je posljednji klub u kojem je radio prije Sarajeva, a tu je saradnju završio krajem maja. Radio je još u albanskom Partizaniju te mađarskom Diosgyoru. U Sarajevu je igrao 2000. godine te je postigao dva gola unutar jedne sezone na Koševu.
Već na predstavljanju Zekić je pokazao da je nešto novo u bh. fudbalu. Odmah je jasno podijelio uloge u klubu, te izričito naglasio da ne pregovara sa igračima oko njihovog dolaska i novinarima dao do znanja da ga ne zanimaju nikakve priče osim onih na terenu. Odmjeren, korektan, uvijek sa svojim stavom Zekić je oduševio bh. javnost. Odlično je počeo i sezonu na Koševu. U Evropi je izbacio deset puta skuplji Aktobe iz Kazahstana, a onda ispao od Spartaka iz Trnave u drugom kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu, iako je Sarajevo bilo bolje u tom dvomeču, ali je skupo platilo individualne greške i propuste.
Sarajevu odlično ide u ovoj sezoni u Premijer ligi BiH, u borbi su za titulu, prošli su u osminu finala Kupa naše zemlje. Za razliku od prethodnih sezona, Sarajevo se lako obračunava sa protivnicima, a to su na svojoj koži najbolje osjetili fudbaleri Slobode, kojima je Sarajevo u Tuzli napunilo mrežu sa šest komada.
A da je mangup, kakav je trebao Sarajevu, Zekić je pokazao kroz mnogo primjera. Pokazao je da niko nije veći od kluba, da je tim najvažniji. Ne praštaju se stvari koje se kose sa bilo kojim pravilom, a činjenica da nekog igrača odstrani sa treninga, a za tri dana ga stavi u startnu postavu, a ovaj mu se oduži golom dovoljno pokazuje da Zekić i igrači dišu kao jedan, a da je ovaj stručnjak strog, ali pošten i pravedan.
Da razmišlja dugoročno, želi dobrobit klubu pokazao je i tokom prošle sedmice. Prvo je dodijelio kapitensku traku Nidalu Čeliku koji ima svega 18 godina. Ta odluka kod svih ostalih igrača prihvaćena je sa oduševljenjem, a onda na Tušnju još jedan potez kojim je kupio navijače, ali i pokazao da je jedan od najboljih stručnjaka koji je ikada radio u našoj ligi. Sredinom drugog poluvremena Zekić je sa klupe u igru ubacio jednog od najtalentovanijih igrača Sarajeva Nermina Mujkića i dao mu priliku za igru. Sarajevo je od tog trenutka imalo svoj najmlađi stoperski par u historiji koji zajedno ima 38 godina. Čelik ima 18, a Mujkić 20 godina i odigrali su u tandemu bez greške. Zanimljivo na drugoj strani, u odbrani Slobode koja je na tom meču primila čak šest golova, igrao je Aleksandar Ignjatović koji ima 36 godina.
Promijenio je Zekić kompletnu filozofiju rada u Sarajevu posljednjih sedam-osam sezona, pa sada igraju oni koji zaslužuju, a ne oni koji su “ime”.
Svi se nadaju da će Zekić donijeti trofej na Koševo kako bi sjajnu priču pretvorio u bajku.
