Reformator, preporoditelj, tvorac velikog Dinama. Sve je to, i to već po drugi put u trenerskoj karijeri, demantujući teze o drugom mandatu kao podgrejanom pireu – Nenad Bjelica.
Nakon prvog kola Dinamo je bio na samom dnu Lige šampiona. Na proputovanju kroz Beograd drug me tada dočekao riječima: “Čekaj, čekaj, pa vi ste sada rekorderi sa devet komada”. Uzeo je vazduha i dobrih pola minuta se smejao bez prestanka.
Juče uveče Dinamovim navijačima bila su puna srca kad su u jednom momentu ugledali ime svog tima na desetom mjestu mastodontske tablice Lige šampiona. U društvu Sitija, Bajera, Borusije Dortmund… Jeste, bio je tek početak četvrtog kola, ali nakon epske devetke na startu u Minhenu, kad su plavi mislili da ih od vječne sramote ne mogu više oprati ni Dunav ni Sava, tih sedam bodova na kontu melem su za oči.
Jeste Slovan Bratislava objektivno najjeftiniji, a možda i najslabiji tim u premijernom izdanju novog formata Lige šampiona. I vidi se u mnogim momentima nesnalaženje debitanta, razlika u iskustvu u korist Dinama kojem je ovo već deveti nastup u grupnoj fazi. Ali zabij danas bilo kome četvorku u gostima, još na tom nivou.
Ako postoji idealan spoj jednog trenera i jednoga kluba, onda su Bjelica i Dinamo svakako jako blizu tome. I drugdje je Bjelica kao trener pokazivao kvalitet, ali u Maksimiru je nekako najbolje koncentrisan. Izgubio je od Osijeka? Pa koga briga! Hrvatsko prvenstvo traje kao i prosječne meksikanske sapunice, do kraja se sve još triput okrene.
Jeste, i na Bjelicu utiču “vode Maksimira”, pa je čak i nakon trijumfa u Salcburgu, prvog gostujućeg u Ligi šampiona nakon punih 26 godina, poručio: “Nama je najvažnije hrvatsko prvenstvo”. To je isto pričao i njegov prethodnik. I onaj prije njega, i onaj još prije njega. To isto pričaju i igrači, prenoseći to sa koljena na koljeno, to isto u svojim tekstovima papagajski ponavljaju i novinari.
Kao da je, u najmanju ruku, Gorski vijenac u pitanju.
Jeste HNL važan, ali Evropa je lična karta! Ne samo Dinama, nego cijelog hrvatskog fudbala. Uz reprezentaciju, naravno. I šta ti vrijedi da si i “petsto godina” šampion države, ako to što ti igraš već na prvom graničnom prijelazu ništa ne predstavlja… I Gibraltar ima prvenstvo, ali ko zna za njenog šampiona, ekipu Lincolna? Ili simpatični FC Bruno’s Magpies, klub koji je 2013. osnovala grupa drugara nakon što su se napili u lokalnom baru… I zato je tu svaka pobjeda više od tri boda i zarađenih miliona.
U tri utakmice pod Bjelicom – Monako, Salcburg i Slovan – i tih sedam osvojenih bodova, stane sve što treba da se zna o čarobnom utjecaju koji Dinamov strateg ima na tim.
Prvo, u utakmice se ulazi koncentrisano, ali i pripremljeno za scenarij i da se rano primi gol, što se desilo upravo u Bratislavi. Drugo, za razliku od Jakirovićevog fudbala, koji je takođe imao neloših momenata, Bjelica ima jasno razrađen plan gdje će da napadne, pa korisni čak i igrače na čiji pomen svi već godinama prevrću očima. Poput Špikića.
Bjelica puno traži, ali i vjeruje igračima, i to se vidi na njima, počevši od Torentea u odbrani, i Teofil-Katrina koji najednom više ne gubi koncentraciju. Postoje neke veze iz prvog mandata i Bjelica je pokazao da ih poštuje, ali i da im ne misli robovati. Moćni, rastrčani Kulenović izgurao je iz vrha napada Petkovića koji je neosporna klasa, i vjerojatno će još da prelomi neke važne utakmice.
Ali Liga šampiona jednostavno ne trpi trčkaranje, pa da si i živi Maradona!
Dovoljno je da osluhneš šta pričaju u prolazu obični navijači: “Tačno vidiš razliku, kod Bjelice niko ni sekunda ne smije da stane na terenu, svi su u stalnom kretanju”. I zato je on Zebec našeg doba. Energičan, agresivan, na momente i nemoguć. Jedino što ne pije. Ali zna fudbal.
Ademi je u Salcburgu igrao od prve minute, u Slovačkoj je već ušao sa klupe. Ima i obrnutih primjera – Pjaca je sa dolaskom Bjelice prvo “nestao”, da bi sinoć na lijepom plavom Dunavu odigrao partiju za fudbalske “gurmane”. Konce igre polako preuzimaju neki novi klinci, već smo pisali o tandemu Baturina – Sučić koji je i u Bratislavi bio u formi.
Hrvatski šampion pred sobom sad ima četiri meč lopte – Borusiju Dortmund i Seltik u Maksimiru, Arsenal u Londonu i na kraju Milan. Samo jedna pobjeda i gotovo je, plavi će prvi put u istoriji da iskorače iz grupne faze Lige šampiona.
Zvuči lakše nego što je realnije, ali…
