Ko o čemu, Hrvati o sudijama!
Iz kola u kolo povlače se repovi i gomila sad već pozamašna zbirka nepriznatih golova, čistih ko suza, nedosuđenih jedanaesteraca, ma svih oblika propusta koje je uopšte moguće zamisliti u jednoj običnoj fudbalskoj predstavi. Pritom je sve veći izazov utvrditi da li ljudi slučajno griješe, namjerno kradu, ne znaju, ne mogu da se snađu u sve složenijem lavirintu fudbalskih pravila, preporuka i raznih tumačenja, da li ne vide pored navodno zdravih očiju ili su jednostavno nesposobni.
I ne zna se šta je onda glasnije – vika klubova kad su oštećeni, evidentno ili jer oni tako smatraju, ili ćutanje kad im greška ide u prilog. Ko je ikad pošteno priznao da mu je nešto poklonjeno?
Neshvatljivo je da mladi sudija dvoboja Hajduk – Istra na Poljudu ne vidi na Melnjaku penal iz kojeg bi, vrlo vjerovatno, bijeli došli do kapitalne prednosti. Ni poziv na VAR ga nije pokolebao. Što bi reko pokojni Ivica Osim: “Čovjek gleda, a ne vidi. Jer, nije isto…“
A u VAR sobi na Poljudu pritom sjedi Ivan Bebek kojeg su specijalci morali čuvati dok je nosio zviždaljku. Naročito nakon slučaja snimak, kad ga je neko za koga je mislio da mu je drug, potajno snimao dok u kafiću priča da su hajdukovci obični kmečavci. On i Bruno Marić za sve navijače bijelih su crvena krpa, Nečastivi. Sad je Bebek učinio sve da pomogne Hajduku. I opet ništa.
U analizama se svako toliko provuče i da je to nešto što smo ponijeli iz Jugoslavije. Ma nemojte kasti… Šta učini jedna zemlja od poštenog naroda, da je nije bilo, anđelima bi nas proglasili.
Ali eto rješenja za Bertrana Lajeka, francuskog eksperta kojeg je fudbalski savez angažovao da objedini sve ranije sudijske funkcije u Hrvatskoj – najbolje mu je da Tita okrivi! Jednom kad se oglasi i kaže konačno nešto na temu lošeg suđenja u HNL-u. Zasad samo ćuti i navodno radi, na daljinu. Para svakako kapa, nakon Francuske, Belgije i Kipra nama sigurno nije došao besplatno. Rezultat je ipak – isti.
Svakako i da smo ponijeli nešto iz Jugoslavije: Oko sokolovo Matea Beusana koji se penzionisao odavno sa svih funkcija i sad slobodno komentariše za novine i portale. Po glasovitom Dubrovčaninu kojeg su dinamovci nekoć smatrali Zvezdinim sudijom, Hajduk je uvijek u pravu. Jednom je igraču Zagreba rekao da ne može dvaput na istoj utakmici da dosudi penal protiv Hajduku na Poljudu. Jednom je iz Trebinja bježao u kolima sa ugašenim svjetlima – u rikverc! Eskpert…
Inače je, na stranu sad zadnje kolo, već godinama podjela sljedeća… Najzaštićeniji su Hajduk i Dinamo. Zatim Rijeka, čijeg se gazde boje svi, pa i selektor Dalić. U doba Šukera još je nešto poguranca imao Osijek. Slijede ostali. Loš tretman u zadnje vrijeme ima Slaven Belupo, a najgori zapravo – Istra. Jer u Savezu nema nikog svog. Nju bez posljedica zakine ko stigne.
Posvetimo se igri. Da li je Damir Mišković, najveći i najtrofejniji predsjednik u istoriji Rijeke, učinio uslugu ili protivuslugu Radomiru Đaloviću kad ga je postavio za prvog trenera nakon otkaza Željku Sopiću? Koji pritom još nije našao klub, ali se piše da će svaki čas… Đalović se našao u veoma neugodnoj poziciji da vadi kestenje iz vatre i snalazi se sa vidno slabijim sastavom u odnosu na prošlu sezonu. Ali na to se u Rijeci računa. I zasad sasvim solidno gura.
Uz samo mali poljubac sreće, recimo da Osijek u nedjelju nije izjednačio u zadnjim sekundama nadoknade, bio bi na bod do liderske pozicije. Nije loše za firmu gdje je gazda iz godine u godinu sve škrtiji. I navodno traži kupca. Ali i da pritom zadrži poluge vlasti. Jedan bivši saradnik na rastanku mu je rekao: “Odlično, javi mi kad nađeš takvoga…“.
Đalovićeva Rijeka teško pobjeđuje, ali teško i gubi, bar zasad. Na Rujevici kažu da nijedan stručni štab u zadnjih deset godine nije toliko vremena provodio dnevno na stadionu. Nakon pauze ih na Maksimiru čeka Dinamo koji više ne smije da prodaje bodove. Rijeka je u jednom momentu proljetos imala tri jake špice, sad najednom nema nijednu. Đalović se krpa. I čeka da proradi Marco Pašalić, kako sada stvari stoje, jedan od najprecjenjenijih fudbalera u istoriji HNL-a.
Po nacionalnosti Hrvat, po vokaciji Nijemac, pa tako i igra. Pun ga je teren, tempo sto na sat, maltretira bekove, ali slona u dupe više ne bi pogodio. U driblingu je kopija Arjena Robena. Sa istoga mjesta, svaki put na istu stranu. Samo što je ono bio Roben, a ovo je samo Pašalić. Ali mora da igra, pa preko Rijeke se probio u selekciju. Ispočetka je imalo logike, ali sada već…
U dokolici između dvije akcije, selektora Dalića primili su kao počasnog člana u Hrvatski generalski zbor! Uz njega i Ivicu Tucka, selektora vaterpolista… Mašala! Takvu počast nije uživao ni pokojni Ćiro Blažević kojeg je Franjo Tuđman odlikovao i proglasio samo brigadirom, i to redovnim. U slučaju ratne opasnosti, nesrećnog Ćiru moglo se mobilisati i poslati pravo na liniju da komanduje jedinicom. Pored svega je za mnoge ostao – peder.
Vojni činovi u fudbalu bili su popularni u Sovjetskom Savezu, ali suprotno očekivanjima, provlačili su se i kroz hrvatski fudbal. Od Dinamovih predsjednika, narodnih heroja Belinića i Šibla, do Đure Dečaka, zvanog Boj Džordž, general-pukovnika HV-a i čelnika suhopoljske Mladosti 127.
Zlatko Dalić i dosad je bio nedodirljiv, a sada mu tek dlaka sa glave ne smije faliti. Naredni korak je da ga se proglasi za selektora sa neograničenim trajanjem mandata. U maršalskoj uniformi…
