Litvanija 2011, Slovenija 2013, Rumunija i Turska 2017, Gruzija i Njemačka 2022, a sada Kipar, Finska, Poljska i Letonija 2025.
Crna Gora je nesalomljiva košarkaška nacija, što je pokazala u konkurenciji dama, a sada i među momcima u crvenom koji su izborili peti Eurobasket od mogućih šest, što je podvig vrijedan naklona. Kada tome dodamo i uspon Budućnost Volija u regionalnim klupskim okvirima, uz sijaset klubova u kojima se izvanredno radi, kompletiran je magični trougao koji čuva našu igru pod obručima.
Selektor Boško Radović ponovo je uspio što bi malo ko – da sjajnim prvim dijelom kvalifikacija, ispostavilo se, završi najvažniji posao, da se suprotstavlja suparnicima bez plejmejkera, bez glavnih zvijezda, da uslišava želje pojedinih igrača i, na kraju, da sačuva kontinuitet igara na velikim takmičenjima, što je još jedno istinsko dostignuće njega samog i stručnog štaba koji ga slijedi.
Istovremeno, ostaje enigmatično kome je selektor sinoć, usljed novog velikog uspjeha, poslao poruku direktno iz Stokholma. No, o tome nekom drugom prilikom.
Ono što je u cijeloj priči najvažnije jeste – košarkaška Crna Gora. Njena prošlost i sadašnjost ovjekovječene su vrhunskim rezultatima u sve složenijoj konkurenciji, budući da danas svaka država posjeduje kvalitet i kvantitet da se nađe u društvo najboljih. Međutim, mnogima od njih to ne polazi za rukom, dok mala, a srcem velika mediteranska ljepotica iznova i iznova uspijeva da demonstrira sopstveni raskoš, na radost svih navijača koji u stopu zdušno bodre nacionalni tim.
Time je uspjeh još i veći kad se zna s kojim se problemima Košarkaški savez Crne Gore nosio u prethodnom periodu. Svi se sjećamo onih mučnih situacija sa Ministarstvom sporta i mladih, nedostatak sponzorskih partnera i kuburenja sa samim putovanjima i učešćem na određena takmičenja…
Ipak, KSCG na čelu sa predsjednicom Jelenom Dubljević uspio je iz svega da izađe još inteligentniji i snažniji, što je rezultiralo ispunjavanjem oba cilja u obje konkurencije, a što u konačnici garantuju Crnoj Gori nove prilike da reprezentuje sopstvenu košarku i državu među košarkaškim kremom.
Naravno, u cijeloj priči ne treba zaboraviti na ono najvažnije – budućnost. Jer, u trenucima kada sve djeluje bajkovito valja dodatno zasukati rukave, učvrstiti postojeći sistem i pobrinuti se da nam košarkaške reprezentacije i u narednom periodu ostanu tamo gdje zasluženo jesu – punopravni dio evropske porodice.
