Bosna i Hercegovina je još jedne Olimpijske igre, ovoga puta u Parizu, završila bez medalje, te će san o najvažnijoj sportskoj medalji i dalje za sve u našoj zemlji ostati samo san.
A šta očekivati kada na Olimpijske igre pošaljete svega pet sportista. Svi oni zasluženo su našli svoje mjesto u Parizu, a izborili su ga isključivo i samo zahvaljujući svom trudu, radu, napornim treninzima i želji za uspjehom. Bh. tim na Olimpijskim igrama Pariz 2024 predstavljali su Lana Pudar, Larisa Cerić, Aleksandra Samardžić, Mesud Pezer i Jovan Lekić.
Od Lane Pudar se očekivalo mnogo, ali je i ona na kraju podbacila. Najveći uspjeh napravila je Larisa Cerić koja je na kraju osvojila sedmo mjesto u džudu. Aleksandra Samardžić u džudou, Mesud Pezer, koji je nosio našu zastavu na otvaranju OI u Parizu u bacanju kugle i Jovan Lekić u plivanju, možda i očekivano, nisu napravili neki značajniji rezultat.
Kada su u pitanju zemlje regije one su u Pariz poslale Srbija 112 učesnika, Slovenija 90, Hrvatska 73, Crna Gora 19, Kosovo devet i Sjeverna Makedonija sedam. I sasvim zasluženo su osvajali medalje u raznim kategorijama.
U Parizu je i Albanija osvojila svoju prvu olimpijsku medalju u historiji zahvaljujući Čermenu Valijevu, koji je osvojio bronzanu medalju. Bosna i Hercegovina je tako ostala u društvu Malte, Andore i Monaka, kao jedna od zemalja koj nikada nisu osvojile olimpijsku medalje. Istina, tu je i Lihtenštajn koji nema medalju na ljetnim olimpijskim igrama, a li su oni medalju osvajali na zimskim.
Sam odlazak nekog sportiste iz Bosne i Hercegovine na Olimpijske igre je ogroman uspjeh, a njihovi „slabi“ rezultati nisu njihov poraz, nego poraz države i sistema. Jer sve što naprave, ti sportisti, naprave zahvaljujući svojoj želji, trudu i zalaganju. Jer u BiH nema sistema, u sport se ne ulaže, a ako se ovako nastavi BiH će još dugo čekati na olimpijsku medalju, baš kao i na neki značajniji uspjeh u kolektivnim sportovima. I dalje će se slaviti godišnjice nekog velikog rezultata od prije 30 ili 40 godina, a zbog nedostatka sistema mladi talenti će propadati, zemlje regiona će napredovati, a mi ćemo tapkati u mjestu i čuditi se kako to neko drugi može, a mi ne možemo. Do države je, ne do sportista, jer talenata ima, ali podrške nema.
