GLAS JUGOSLAVIJE

Njemački sudija – di beste, di beste!

Još od međunarodnog priznanja iz Njemačke nije stigao bolji poklon od fudbalskog sudije, prvoga stranca koji je dobio priliku da dijeli pravdu u hrvatskom “klasiku” Hajduka i Dinama. Jer, Danijel Zibert ne samo da je bio možda i najbolji pojedinac jednog od njihovih ukupno šest dvoboja koji će da se odigraju u ovoj sezoni, već je svojim nastupom otvorio oči – javnosti, navijačima, igračima, publici, trenerima, hrvatskim kolegama sudijama…

Vođstvo Saveza poslije svega je moglo zadovoljno da prima čestitke i čita pohvalne komentare za angažman međunarodnih arbitara u napetoj završnici sezone. Već danas, u novoj poljudskoj epizodi, na scenu stupa tim Italijana.

Zašto je potez vođstva Hrvatskog nogometnog saveza bio ne samo aklamacijom prihvaćen, već zapravo i jedini logičan u uzavreloj atmosferi koja je sa svakim sljedećim kolom samo sve više ključala? Nema sumnje da bi i hrvatske sudije mogle da odsude još jedan derbi, ali u svjetlu posljednjih događanja nizala su se logična pitanja: Što ako pogriješi? Što ako nekoga teško ošteti? I ono najneugodnije – što ako se situacija otme kontroli? Kao što zapravo i jeste…

Nakon što je šef sudijske organizacije Bruno Marić uslijed afere sa puštanjem snimaka iz VAR soba bio prisiljen da odstupi, posljednji Hajdukov poraz na Poljudu, težak kiks protiv Lokomotive baš u uvertiri velikih dvoboja sa nadirućim Dinamom, donio je “slučaj tunel”. U kojem se, prema prvim izvještajima, na sudiju Pajača sručio takav bijes da je u jednom momentu završio na podu! Onda je negdje objavljeno da ga je Hajdukova nutricionistkinja, stanovita Dragana Olujić Sekulić, sačekala u tom tunelu i prebila ko mačku! Da bi se poslije svega oglasio klub i objavio da je zapravo sudija Pajač udario nesrećnu Draganu.

Ajde junačino, na ženu si udario…“, rekao bi Ilija Čvorović.

Ko je tu koga zapravo, u tunelu usred mraka, postalo je zapravo i nebitno. Tunel ko tunel, još od doba jugolige, sto priča i sto verzija, ko će to da rasvijetli. Jedino što je postalo jasno bilo je da bez međunarodne arbitraže to prvenstvo ne može da završi. Ili bar ne bez teških posljedica.

I šta se na kraju desi? Klub koji je najviše jašio po hrvatskim sudijama i prozivao ih preko armije navijača kao Dinamove plaćenike za svaki izgubljeni bod na kraju je sam sebe spalio na lomači. Jer, od nekoliko naizgled sumnjivih situacija u Dinamovom šesnaestercu, od potencijalnog igranja rukom do povlačenja i rušenja, svaki bi hrvatski sudija, vjerovatno čak i notorni dinamovac Zebec, dosudio bar jedan penal za Hajduk. S jednostavnom računicom “samo da izvučem živu glavu”. Nijemac ne samo da je ostao neimpresioniran poljudskim ambijentom i imun na sve vrste pritisaka na terenu, nego se, kako je utakmica odmicala, pretvorio u noćnu moru splitskih navijača i igrača. Koji najednom, zamislite, nisu naganjali sudiju preko pola terena samo zato što nije dosudio “aut” za Hajduk. Kako u turizmu, tako i fudbalu: ko šiša naše, ali Švabo je Švabo, ej!

Idemo dalje. Zibert ne samo da je ostao hladan na naše klasične šufterske fore, poput one prastare Kalinićeve da se gradi leđima okrenut čuvaru i golu, padne kao metkom pogođen kad dobije loptu i onda je još ulovi rukom tako da te dovede u situaciju da moraš nešto da sudiš. Nego bi još i dao igračima što su sami tražili, pa je u pomenutoj situaciji bijelima oduzeo loptu, a Kaliniću spičio žuti karton.

Ukratko, cijela ta delegacija njemačkih sudija sve sa linijskim sudijama i ekipom u VAR sobi bila je jedna kaznena ekspedicija za cirkus koji gledamo i trpimo još otkako je uveden “institut” video provjere u hrvatskom fudbalu. Za razliku od hrvatskih sudija koji se za VAR hvataju kao pijan plota pored svake malo krivudave situacije, a provjere traju tako dugo da se narod u kafićima zabavlja dobacujući “zovu Plenkovića!”, Nijemci ni jedan jedini put nisu upogonili video prvojeru. Ili bar mi nismo znali da jesu. Dakle, Zibert je donio fudbal kakav mi možda i nikad nismo imali. Štitio je igru, sudio ono što vidi, ono što ne vidi nije, a svako urlanje i unošenje u lice otresao je kao muhu.

Pritom je najveću uslugu načinio upravo hrvatskim sudijama koje na Poljudu proživljavaju pravi pakao sve dok Hajduk ne povede, a nije više puno bolje ni u Maksimiru otkako Dinamu ne ide. Što manje kvaliteta, to se više loviš za sudije, širiš ruke kod svake odluke i očekuješ da će oni umjesto tebe svojim odlukama da donose golove. Nisu ni sudije bez grijeha, u njihovim je arbitražama bilo godinama previše kalkulisanja, vaganja ko bolje kotira u Savezu, kome treba, kome ne.

Jednom je moralo da se presiječe, samo je to u slučaju Hajduka koji je godinama vodio rat misleći da je samo zbog sudija Dinamo ispred, ispalo po onoj “pazi što poželiš”. Vjerovatno ni u najgorim snovima nisu zamišljali Njemca koji će da uzme lovu i kaže “samo vi vičite, ja vas i tako ne razumijem”.

Upiši se
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare