Nova godina uvijek donosi nova očekivanja. Svi imaju nove želje, a velika većina ljudi u Bosni i Hercegovini pored želje za bolje sutra, svakako da se nadaju i većem uspjehu sporta i sportista u novoj godini. Jer ipak sportisti su ti koji uvijek najviše razvesele građane države za koju se bore.
Kada je u pitanju sport u Bosni i Hercegovini, on je odavno na niskim granama, a tek neki pojedinačni uspjeh nekog kluba poput onog Zrinjskog ili Borca, te reprezentacije kao što su košarkaši i rukometaši, jedini plasman fudbalera na Svjetsko prvenstvo razvesele naciju. Kada su u pitanju oni takmičari u individualnm sportovima i tu nas iznenade nekim pozitivnim rezultatima, ali to je isključivo i jedino njohova zasluga zbog silnih odricanja i ogromne želje za uspjehom. Sve to pokazuje da u BiH nema sistemskog plana za sport, a i činjenica da još uvijek nemamo ni Zakon o sportu pokazuje da se kod onih, a kod kojih bi trebalo, sport baš i ne doživljava kao nešto ozbiljno. Također politika je odavno infiltrirana u naš sport.
Da li će nova godina donijeti nešto pozitivno, hoće li stvari krenuti na bolje, hoćemo li se opet kao nacija veseliti velikim rezultatima kao kada su košarkaši Bosne bili prvaci Evrope, kada je Sarajevo dobilo organizaciju Olimpijskih igara 1984. godine ili kada je Željezničar igrao polufinale Kupa UEFA ili ćemo i dalje biti razočarani, tek po nekada proslaviti neki uspjeh kolektiva ili pojedinca vrijeme će pokazati. Svakako je ono najbolje mjerilo za sve.
