Šta se krije iza zlata Novaka Đokovića na Olimpijskim igrama?
Između dva velika finala prošlo je 20 dana. London – totalna dominacija Karlosa Alkaraza i meč u kojem je deklasirao Novaka. Pariz – mladi Španac i dalje igra na vrhunskom nivou, ali Đoković prikazuje nešto što se smatra teniskim savršenstvom.
I uzima zlato. Prelazi igricu. Dobija pečat na potvrdi – najbolji svih vremena.
Pitanje koje se nameće, kako je uspio da od Londona do Pariza postane zver?
Novak Đoković napravio je plan za 2024. godinu u kojoj je jedan događaj postavljen za apsolutni prioritet. Riječ je o Olimpijskim igrama. To je bio jedini trofej u karijeri koji mu je nedostajao. Zbog svega toga, Novak je riješio da pik forme upravo bude u periodu kraj jula-početak avgusta. Prije toga, imao je Vimbldon i Rolan Garos. Kada ga je Karlos počistio u Londonu, gotovo svi su dali Špancu blanko i zlato u Parizu, ali… Jedinu bitnu stvar su zaboravili.
Zaboravili su ko je Novak Đoković.
Nije, naravno, srpski teniser namjerno poražen na nekom Gren slemu, ali u svakoj sekundi 2024. godine on je znao šta mu je glavno i za šta najviše želi da se bori. I zbog toga, na 6:6 u oba taj-brejka protiv Alkaraza u finalu OI Đoković je djelovao toliko koncentrisano, fokusirano na svaki korak na terenu, a kamoli udarac, moćno, pobjednički i autoritativno.
Djelovao je kao čovek koji je došao po ono što mu pripada.
“Neka mi pruže podršku, a ja ću im donijeti ono što žele, a to je zlato” – ove riječi Karlosa, pred veliko finale, najbolje govore koliko je i on sam upao u zamku.
Najavljivati zlato, a da ti je na suprotnoj strani Novak… Hrabro i opasno. U ovom slučaju i psihološki pogubno.
Đoković je povukao poteze koji su mu bili neophodni da kompetira svoj savršeni plan za Olimpijske igre. Nije bio smješten u olimpijskom selu, jer tamo ne bi imao nikakvog mira, niti potrebni fokus za mečeve. Ubijedio je apsolutno cijelu sportsku javnost na to da je Alkaraz veliki favorit i time se oslobodio pritiska zvanog “posljednja šansa za jedini trofej u karijeri koji mi nedostaje”.
Teren ka pobjedi utabao je mnogo prije početka meča na stadionu Filip Šatarije.
Treća ključna promjena za ovaj turnir bila je u načinu na koji Novak ulazi u mečeve. Kod duela na tri dobijena seta Đoković uvijek ulazi u lakšem ritmu u meč. Zbog toga je imao dosta problema kada se igraju Mastersi (na dva seta) i često je gubio prvi set, pa poslije ako se izvuče – izvuče.
U Parizu je bilo potpuno drugačije. Na teren je izlazio s razmišljanjem da je prvi gem odlučujući. I od starta je pokazao svakom protivniku šta ga čeka. Uostalom, nijedan set nije izgubio, što mu se nije desilo godinama unazad.
Na kraju… Novak Đoković je ušao u 38. godinu. Nevjerovatno.
