Uz sav moj respekt prema njima, nisam došao u Kazahstan, rekao je početkom godine novi direktor Osijeka Žoze Boto, portugalski lovac na talente, čija je biografija impresionirala i najokorjelije protivnike mađarskih vlasnika u klubu u kojem je ponikao i Davor Šuker.
Boto je prethodno bio glavni skaut Benfike i Šahtjora te sportski direktor grčkog PAOK-a. U znatno slabiju hrvatsku ligu privukli su ga, logično, rezultati nacionalnog tima i talenat hrvatskih fudbalera. Mada je u reakciji zadržao prisebnost, pa čak i najavio kako ništa neće da ga pokoleba, juče ujutro Žoze Boto vjerovatno je bar na momenat pomislio: “Bolje da sam otišao u Kazahstan”.
Snimak izrešetanog automobila potpuno su okrenule javnost na stranu čovjeka kojem su samo nekoliko dana ranije svi okretali palac dolje jer je naizgled bezdušno, samo dan nakon velike pobjede nad Rijekom, smijenio trenera Zorana Zekića. I to nakon što je ovaj izvukao tim iz rezultatskog ponora i još jednom donio plasman u evropske kvalifikacije. Međutim, palac dolje ostao je nekome mnogo opasnijem od fudbalske javnosti i navijačke skupine četvrtog hrvatskog kluba.
“Taj čovjek prije će da pliva u Dravi nego što će da uradi nešto u Osijeku”, rekao je za Portugalca bivši zaposleni Osijeka koji je na jednostavan način pojasnio zašto klub, tako silne tradicije, iz grada koji je dao cijeli niz fudbalskih legendi, ne može decenijama da napravi rezultatski iskorak.
“Previše je interesa tamo, a malo koga istinski briga za rezultat. Sve vrvi od tipova koji samo gledaju da se nekako ušeme u neki transfer, uzmu pare i ćao”.
Kako se veče bližilo, a navijači okupljali kraj Opus arene da izraze podršku direktoru koji je u noći napada navodno bio u inostranstvu, tako su se množile i verzije pravog razloga napada. Od onih prilično mogućih do potpuno nevjerovatnih, tipa “to mora da je osveta za nešto iz vremena kad je radio u PAOK-u”.
Jeste, jeste, kako da ne…
Cijeli je niz već sličnih slučajeva u hrvatskom fudbalu koji svjedoče ne samo da je napad imao veze sa fudbalom i da su to ipak “naša posla”, nego i da samo upozorenje ima potpis nekih ranijih slučajeva…
U ljeto 2002. tada poznati fudbalski menadžer provozan je u gepeku jer je odbijao da Ivica Olić potpiše za Dinamo. Tri godine poslije u Zagrebu je likvidiran Dino Pokrovac, bivši menadžer Nika Kranjčara. U martu 2006. godine nekoliko je napadača bejzbol palicama prebilo tadašnjeg trenera Hajduka Luku Bonačića koji je završio u bolnici.
Do prije 7-8 godina činilo se da takve stvari pripadaju prošlosti, dobu neuređenog društva. Ali… u avgustu 2017. dvojica napadača na jednom hercegovačkom groblju, kao u Kumu 2, pucali su u noge prvom čovjeku Dinama Zdravku Mamiću. Već mjesec dana poslije nekoliko je napadača sa fantomkama na glavama, palicama ispred zgrade u kojoj živi, brutalno isprebijalo tadašnjeg Dinamovog trenera Marija Cvitanovića.
U aprilu 2018. jedan je član uprave Rudeša namlatio španskog trenera Hoze Manuela Aira nakon povratka sa prvenstvene utakmice u Zaprešiću.
Izuzev ubistva Pokrovca, svi ti slučajevi, ispostaviće se, imali su jednu zajedničku crtu s ovim u Osijeku – napadnuti je odbio da ispuni želju “naručitelja” da igra ili da se kupi određeni fudbaler.
Sve nabrojano baca dodatno svjetlo na djelo dva čovjeka u hrvatskom fudbalu. Prvi je Zdravko Mamić, koji osim što nije puštao navijače u upravu kluba, nije puštao ni notorne kriminalce koji su nanjušili da je lova od transfera čišća, lakša i sigurnija od uobičajnih poslova. A oko Dinamo je obigravala, kad je taj svijet u pitanju, prava “Liga šampiona”.
Drugi je Zlatko Dalić, kojem je, kad je ojačao, jedan od ključnih poteza bio da očisti od suvišnih lica hotele u kojima odsjedaju Vatreni. Dalić je napravio ono što se nisu usudili neki raniji selektori, poput Nika Kovača koji je bodljikavom žicom branio kamp od novinara, ali zato mu je pa hotelima sva sila agenata i menadžera do mile volje igrala “Žikino kolo”.
I zato je, između ostalog, Dalić uspio.
Jeziva vijest o izrešetanom automobilu Osijekovog direktora došla je samo par dana nakon one da je nakon utakmice posljednjeg kola HNL-a između Lokomotive i Hajduka, u kafiću kraj stadiona, išamaran fudbaler bijelih Josip Krovinović, inače Zagrepčanin. Kojem odluka da se sa terena prebaci u prvu slobodnu birtiju i ne spada u red najbistrijih. Mada slučaj nema veze sa mafijom i najvjerovatnije su ga dohvatila dva obična huligana koje kao hajdukovac jednostavno iritira, dva takva skandala u manje od 72 sata, sa serijom osuda uz poziv HNS-a da “institucije odrade posao i nađu vinovnike”, podsjeća pomalo na novinski naslov iz originalnog Kuma: Grad se slama.
U ovom slučaju – hrvatski fudbal.
