Nakon kiše uvijek dođe sunce.
Tako će i kriza fudbalske Crne Gore, kad-tad, doći svom prirodnom kraju, nakon čega stvari mogu da ide samo naprijed.
Naravno, između te dvije realnosti stoje mukotrpan rad, odricanje, usavršavanje, disciplina i sve ono što podrazumijevaju temelji jednog zdravog napretka s jasnim obrisima samopoštovanja. Najprije klupskog, koji je inkubator, pa sve do seniorskog reprezentativnog fudbala.
Na vrata uveliko kuca nadolazeća generacija sa svim onima koje tek treba da slijede njen put. A kad pogledamo u sadašnjost, naročito u blisku budućnost, osjeća se optimizam u vazduhu. I pored brojnih manjkavosti, jako se dobro u crnogorskom fudbalu radi sa mladim igračima, čemu svjedoče, između ostalog, i brojni transferi direktno iz CFL-a u najjače evropske lige, ali i njihovi nastupi u prvenstvu.
Mladi fudbaleri, prije svega, fizički su dovoljno spremni da mogu da odgovore izazovima, a u tome im pomažu neki od vrhunskih stručnjaka čije znanje seže daleko više od granica Crne Gore i koji apsolutno bitišu kroz prizmu savremenih metoda rada. Sve to vidljivo je i kroz sve veći angažman klinaca u domaćim okvirima, a što CFL jednostavno mora da postane kako bi se podigao iz blata. Liga uglavnom posvećena razvoju mladih fudbalera, koji dobijaju priliku i kontinuitet igara, stičući iskustvo u radu sa malo zrelijim saigračima, protivnicima, što je savršena odskočna daska za njihove dalje korake u predstojećim izazovima.
Mnoge države, odnosno reprezentacije doživjele su svoj procvat. Neke čak uspijevaju da režiraju nove, što je veoma, veoma zahtjevno i kompleksno. Crna Gora može da osjeti dolazak nove nade. Igrača koji, uz svo poštovanje klupskih karijera koje će tek da izgrade, imaju najveći san – da odvedu svoju zemlju na veliko takmičenje. Osjeća se to kroz komunikaciju s njima, dok ih javnost prati na svakom koraku i uglavnom šalje pozitivne vibracije ma đe god da igraju duž Starog kontinenta. A sve u cilju da se što bolji vrate kući i u nacionalnom dresu donesu naciji ono što toliko neopisivo želi.
Iako smo iskoristili sve moguće kredite na putu prema dolje, čini se da konačno okrećemo list, spremni da idemo napokon – naprijed. Određeni ohrabrujući signali postoje, samo je potrebno vjerovati cijelo vrijeme u taj pravac bez obzira na ishode i izgraditi reprezentaciju za sljedećih deset godina. I duže. Navijači jedino to priželjkuju, a bogami i itekako zbog svoje nevjerovatne lojalnosti zaslužuju, da vide svježu, mladu, spremnu, modernu i gladnu Crnu Goru na zelenom travnjaku.
A Liga nacija protiv Kipra, Jermenije i Letonije dolazi kao savršena prilika i politon za takav poduhvat.
Zato, ukoliko u tim utakmicama vidimo reprezentaciju kojoj struji krv u žilama i koja se ne libi da igra fudbal najveća pobjeda već će u startu biti ostvarena, a javnost biti spremna da razumije sve dječje bolesti tokom cijelog procesa.
Crna Gora, naročito kroz sljedećih desetak generacija, krije brojne sportske, posebno fudbalske bisere. Sve što je potrebno jeste da ih pažljivo usmjeravamo, pustimo da zasijaju pred reflektorima i izgradimo novu generaciju pobjedničkog mentaliteta.
