Fudbalski svijetu u regionu ostao je u šoku kada je tokom utakmice između Mladosti iz Lučana i Radničkog iz Kragujevca, sredinom prvog poluvremena, pored klupe nepomično ostao ležati Mladen Žižović trener gostujućeg tima, koji je ekipu preuzeo 11 dana ranije.
U tom momentu njegova ekipa je vodila sa 0:2. Svi na stadionu bili su u šoku, a kada je sudija prekinuo susret i saopštio igračima da je Žižović preminuo u bolnici suze, krici, muk. Otišao je dobri Žile…
Krenuo je Žižović iz male Rogatice, zaigrao za Rudar Ugljevik, Radnik iz Bijeljine, a onda u dresu Zrinjskog pokazao kakav je majstor sa loptom. Osvojio je titulu i Kup sa mostarskim klubom, upisao se tako u historiji kluba koji će kasnije postati najtrofejniji u BiH. Majstor sa loptom, timski igrač, stigao je i do reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Kratka epizoda u Tirani, a onda ponovo povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ljubitelji fudbala u našoj zemlji gledali su ga u dresu Borca, uživali u njegovim potezima, “lažnjacima” kojima je izluđivao protivničke igrače, a za kraj karijere u Radniku iz Bijeljine sa kojim se zauvijek ispisao na stranice historije. Prvo je kao igrač sa timom iz Bijeljine osvojio prvi i jedini Kup naše zemlje za ovaj tim, a onda ih i kao trener izveo u Evropu.
Vodio je još Zrinjski, Slobodu, radio u Saudijskoj Arabiji i Makedoniji, gdje je izabran za najboljeg trenera sezone. Istu nagradu dobio je i ove godine u Bosni i Hercegovini kada je jednoglasno izabran za najboljeg trenera Premijer lige BiH.
Sa Žižovićem sam posljednji put razgovarao u Antaliji tokom zimskih priprema Borca. Smiren, odmjeren i onako uvijek spreman za šalu opušteno je govorio o nastavku sezone, kada je Borac kao prva ekipa iz BiH prezimio u Evropi, te rekao da Borac može daleko, ali da nema pritiska iako su se borili za titulu, Kup, te što dalji prolazak u Evropi.
Šta bude, biće. Onako kako je zapisano. Nije ni slutio da će desetak mjeseci kasnije zauvijek otići, da je baš zapisano, da ode tamo gdje je najviše volio biti, na fudbalskom stadionu.
Sa Borcem je ušao u osminu finala Konferencijske lige, što je najveći uspjeh bh. fudbala, a pitanje je koliko ćemo još čekati da to neko ponovi kada su u pitanju ekipe iz naše zemlje. Na njegovu žalost nije osvojio titulu i Kup, ali je pilikom odlaska iz Borca rekao da će se vratiti jednoga dana i donijeti trofeje u Platonovu.
Sudbina je, nažalost, htjela drugačije. Ispraćaj i poruke kao posljednji pozdrav dovoljno govore kako veliki čovjek i igrač je bio Mladen Žižović.
Neki ljudi kada umru i samo fizički odu sa ovog svijeta, ali ostaju da žive kroz priče, rezultate koje su napravili, djela koja su učinili… Mladen Žižović će sigurno još desetinama godina živjeti u pričama prijatelja, saradnika, poznanika, navijača…
