U jednom od najnekvalitetnijih prvenstava otkako se igra Hrvatska liga već više puta otpisani Hajduk vratio se na vrh, a da ni sam zapravo ne zna kako.
Jadranski derbi na Rujevici u nedjelju može da mu donese veliki zamah prema dugo čekanoj tituli. Ali jedno može da brine navijače: na 11 kola do kraja Hajduk nema ni š od šampionske igre. Šta reći kada Gorica zapravo održi lekciju lideru prvenstva, i to na Poljudu?
Omjer posjeda lopte 62 naspram 32 odsto u korist pretposljednjeg na tabeli, pa jel se vi šalite!?
Još samo jednom u životu da čujem priču o sudiji Maksimoviću koji je u Ljubljani “sedamdeset i neke” razvukao utakmicu Partizana dok god Bjeković nije zabio gol, a Hajduk ostao bez titule. Ovo u nedjelju je bila parodija, Gorica je zabijala, sudija Zdenko Lovrić poništavao golove sve dok Hajduk nije otišao na 2:0. Onda se u nadoknadi utakmice iz nepoznatog razloga smilovao već sluđenim gostima i priznao im utješni pogodak.
Zašto?
Da je frajer, poništio bi i taj treći, Šlogarov, i tako ništa nije promijenio. Razlog? Pa zar više treba razlog za poništavanje gola u današnjem fudbalu? Nikakav problem, uključiš VAR sobu i vrtiš snimak sve dok ne nađeš neko peto ili šesto dodavanje unazad gdje je igrač igrača “povlekel za vestu” ili se napadač sa pola kopačke zatekao ofsajdu i – opa! Nema gola, bato…
Nemam problem sa postojanjem VAR-a, da me pogrešno ne shvatite, ali imam sa time za šta ga se sve koristi, a najviše sa proizvoljnim tumačenjima situacija. Od utakmice do utakmice, kako u tom momentu odgovara po onoj “može ovako, a može i onako”.
A sada baš nekako odgovara da Hajduk bude prvak, i to postaje sve jasnije čak i publici na Poljudu koja je, umjesto južnjačkom euforijom, suzdržanim aplauzom pozdravila tu prosjačku operu, mršavu pobjedu nad Goricom i povratak na vrh tabele. Normalno, ako su ludi za Hajdukom, nisu ćoravi pored zdravih očiju. Sudija Lovrić već je jednom ove sezone suspendovan zbog takvih previda u korist Hajduka da čak ni njegovim nadređenima nije preostalo drugo nego kazniti ga.
Ali zašto bi sudije i imale drugačiji pristup ako mi stalno nad glavama visi na uvo izdano upozorenje: Sve možete, samo nemojte Hajduka da zajebete.
Nego, kako se desilo da splitski bijeli nakon tolikih godina ratovanja sa HNS-om i života u ilegali za one duge, mračne Mamićeve noći, najednom dobiju takav vjetar u leđa, ne samo u ovom zadnjem kolu? Jednostavno, nakon bijega u Hercegovinu, Mamić je još neko vrijeme mogao da kontroliše stvari na daljinu. Ne čini se neubjedljivom priča da su se još za vrijeme onih slavnih dana u rano ljeto 2018., čelnici Saveza, pa čak i neki igrači, po ruskim hotelima postrojavali u stavu mirno pred laptopom iz kojeg im se obraćao “Joca Maksimir”.
Ali kako je postalo jasno da od povratka fudbalskog “lorda Voldemorta” neće biti ništa, tako su i sluge počele potiho da otkazuju saradnju. U međuvremenu je pao Šuker, a premijer je na njegovo mjesto instalirao partijskog drugara od povjerenja koji će malo da izniveliše nagomilano nezadovoljstvo juga. Marijan Kustić, osvjedočeni hajdukovac sa ostrva Pag, to je učas posla uradio, a vatreni su se nakon one noćne more sa svastikom vratili u Split.
I malo po malo, Kustić je umjesto Mamićevih piona poput “konseljerea” Vrbanovića, ključne položaje počeo popunjavati novim ljudima. Gle čuda, hajdukovcima. Tako je sada dopredsjednik Saveza Tomislav Svetina, pravnik koji je, istina, svojevremeno radio kod Zdravka u Dinamu, ali je zbog navodnih simpatija prema Hajduku bio crvena krpa baš svim navijačima plavih.
Što je najgore, ni među pet dopredsjednika (!), čak ni u cijelom Izvršnom odboru HNS-a koji čine “sedamnaestorica veličanstvenih”, nema nekoga za koga bi moglo da se kaže: Ovo je Dinamov čovjek.
Slično je i u selekcijama, od one najmlađe do velikih vatrenih kojima je za direktora došao Stipe Pletikosa, a selektor Zlatko Dalić ionako je stari hajdukovac.
Nedavno je tako objavljen spisak jedne od selekcija koji je pomalo sablaznio javnost, jer na njemu nije bilo mjesta ni za jednog jedinog fudbalera Dinama. Za tako nešto bi se prije deset godina u hrvatskom fudbalu gubila glava.
Navijači plavih nezadovoljno vrte glavom gledajući kako iz HNS-ovih ureda na vrhu Hiltona curi maslinovo ulje. Druga im strana odgovara: “Šta hoćete, nakon tolikih godina na nama je red”. A svima neutralnima je jasno: Ako i ne osvoji titulu, Hajduk je bar osvojio krovnu fudbalsku instituciju.
I to je pomalo politička stvar. Jer se računa da bi Dalmacija zadovoljna titulom Hajduka nagradila vladajući HDZ već na lokalnim izborima u maju. I kako to obično biva, čim se umiješa u sport, politika pravi neželjeni kontraefekat, što je odlično u svojoj kolumni objasnio i kolega iz Beograda.
Ovo ovdje je soft varijanta svega toga, umivena i dobro kontrolisana.
