Nije tajna da život čovjeka gravitira usljed nepresušnih primjera kroz dvije strane medaljona.
Dok nas jedni uče kako treba, drugi nas uče kako ne treba. Ovo je priča o toj drugoj realnosti.
Bez ikakvog okolišanja, u glavu, nosilac takve verzije je Fudbalski klub Budućnost.
Kroz najtrofejniji crnogorski fudbalski kolektiv (sedam titula i pet Kupova), koji je kroz istoriju iznjedrio evropske i svjetske šampione, prolazili su mnogi. Naročito u upravljačkoj strukturi. Bilo je tu svakakvih, živopisnih profila sa različitim pogledima, prihvatljivim i manje prihvatljivim poslovnim doprinosima, a samim tim i šarenolikim kolažem rezultata. Međutim, svaki put kad je crnogorska politika vodila glavnu riječ, postavljajući svoje kerbere i zapostavljajući sportski segment, kao u predvidljivim američkim filmovima radnja je vodila u jednu te istu ulicu – beznađe.
Bilo je, dakle, brojnih primjera u prošlosti, što je tipično i za ostale fudbalske klubove u državi. No, aktuelna stvarnost plavo-bijelih jednostavno je nenadmašna i služi kao precizan prikaz koliko je, zapravo, vječito obećavana meritokratija tek puko slovo na papiru, već je hladno sredstvo za ostvarenje sitnih političkih i ličnih interesa, nauštrb svega i bez i najmanjeg osjećaja odgovornosti izvođača radova i vlasnika njihovih sudbina.
Sve zbog neke tamo privremene finansijske koristi na grbači građana, koji u takvom sistemu laži i prevara više ne vjeruju ni u ono što bi trebali svojim ušima i očima. Totalna anestezija, letargija, do neke nove društvene eksplozije na svim meridijanima. Ipak, zadržimo se na polju sporta, u ovom slučaju fudbala, a koji tako vjerodostojno prikazuju jednu cijelu genezu.
Usput, znate, da bi se nešto razvijalo na prirodnim osnovama potrebno je da se time bave oni koji su cijeli život posvetili tome. I to ne garantuje kvalitet i uspjeh, ali je neizbježna prva stepenica na putu prema pokušaju, a iz kojeg, prije ili kasnije, procvjetaju i neke istančane ideje, iz njih se rađaju konkretne akcije, a sve to potom dobije i svoj neki pečat. Ako su osnove prave jednostavno nešto dobro mora da izbije na površinu.
A kada svega toga nema ni u tragovima onda to izgleda upravo tako kako ga demonstrira Fudbalski klub Budućnost.
Ne tako davno klub je proslavljao 100. rođendan, vizionarskim i požrtvovanim radom u mlađim kategorijama sa talentovanom đecom iz svih crnogorskih gradova stvorio uslove za neke respektatiblne transfere, zaradio milione eura. Istovremeno, klub je prošle sezone osvojio titulu šampiona države sa 24 boda više od prvog pratioca, postigao 90 golova i činilo se, uprkos već tada najavljenom haosu, da je pred njim ipak blistava, evropska budućnost.
No, ne lezi vraže. Teškom mukom, jednom u deceniju ili dvije zarađeni novac preko noći je ispario u fantomske džepove, što je i danas (ne)rješiva enigma za pravni sistem. Klub je prepušten isključivim kandžama političke raspodjele lišen bilo kakve sportske reference. Iz toga su proizašle nerezonske, haotične odluke gotovo na nivou svake nove sedmice. I tako u nedogled.
O stanju stadiona pod Goricom i njegovog privremenog zatvaranja zbog predinfarktnog stanja, bezobrazno obećavane istočne tribine još iz usta prošlog vijeka, da i ne govorimo.
Treneri su se mijenjali kao na pijaci, zaslužni igrači bez ikakvog manira otjerani, a neki od njih su i vraćeni kad je vatrena stihija nekompetentnosti stigla do krova. Usput je potpuno iziritirana navijačka baza, a politička lica postala su važnija od ljudi koji su život svoj utkali u vijek jednog cijelog kluba koji je bitisao kroz brojne države, preživio ratove, ali nikad nije mogao da se izbori sa činjenicom da ga politički eksponenti, poput same države, doživljavaju tek kao plijen.
Sve navedeno na kraju je, poput četkice na platnu, oslikano tamo đe se svode računi – na samom terenu. Najprije još u oktobru ekipa je eliminisana u Kupu, dok je na šest kola prije kraja 20. sezone CFL-a Budućnost tek peta, što samo po sebi i nije smak svijeta. Sport je to. Međutim, dojučerašnji šampion uspio je gotovo nemoguće – od onih +24 iz prošle sezone, za svega osam mjeseci, stigao je do frapantnih -20, koliko ima bodova manje od aktuelnog lidera Sutjeske.
Da je neko zaista imao takav plan i strategiju teško da bi ih do tančina sproveo u djelo kako je to uradila politikanska i partitokratska praksa koja, nadaleko dobro poznato, izjeda iznutra svega čega se dohvati, kako u sportu, tako i u svim ostalim granama jednog odavno trulog, uvredljivog i nadasve pokojnog sistema.
Parazitskog sistema, koji na sve načine pokušava uzaludno da izbjegne neminovni kraj, uništavajući i posljednje zdrave ćelije zarad sopstvene iluzije. Jer, za razliku od svega ostalog, ne postoji mehanizam da kupite određeno znanje i izbjegnete posljedice sopstvene arogancije.
Tome svjedoče i sve češće neisplaćene zarade unutar organizacije, koja je tako u svega godinu i po dana od miliona na bankovnom računu došla na prosjački štap, dok vlastodršci, gledajući pravo u oči, i dalje bez pardona obećavaju prosperitet kroz onu čuvenu o štapu i mrkvi.
I da, nije ovđe samo konkretno u pitanju Fudbalski klub Budućnost. Ona je samo reper svega što nas okružuje i kako prolazi sve čega se dotaknu najniži porivi jedne kancerogene politike. Naravno, do neke nove tzv. promjene i isplaćene otpremnine sa računa pogažene Crne Gore, zar ne?
Zato đeco, ako u nekom slučaju odlučite da gradite simboličnu budućnost ovđe, kroz sve ovo naučite i ne dopustite da ponavljate iste greške i postanete, zarad kojeg eura više, dželati jedne cijele hijerarhije.
Jer, pred sobom imate upravo to, savršen primjer.
