GLAS JUGOSLAVIJE

Put za Ameriku ide preko Kazahstana

Dizajn: Filip Vojvodić / Lob Sport

Završen je još jedan junski mandat kada su u pitanju reprezentativne kvalifikacije. Makedonija je sve do sad ovaj termin smatrala maleroznim jer smo godinama u junu bili loši. Sada je sasvim druga priča.

Kvalifikacije za Mundijal 2026. godine u SAD, Kanadu i Meksiku za sad su za Makedoniju super. Baš ovaj jun je to potvrdio. Mi smo posle četiri odigrana kola bez poraza sa osam osvojenih bodova i smo prvi na tabeli. Odigrali smo kući 1:1 sa Belgijom i pobedili Kazahstan u gostima 0:1, ali idemo redom.

BELGIJA JE SNAŽNA, ALI MI IGRAMO SRCEM

Pun stadion i super atmosfera u Skopju dočekala je Belgijance, koji su po prvi put nastupili u ovim kvalifikacijama. Sa novim selektorom Rudi Garsijom od koga puno očekuju. Iskusni strateg ima snage da stavi pod svoju komandu likove poput Lukakua, De Brujnea, Trosarda…. Znali smo mi šta nam dolazi, bili smo motivisani do neba.

Bardi i Elmas igrali su fantastično. Imali zmo zicer kada je Alioski promašio prazan gol i dok smo mi gledali u njega Belgijci su u munjevitom kontra napadu pogodili za 0:1. Nismo pali, naprotiv. Odigrali smo još jače i vratilo nam se. Fantastičan gol Alioskog, polumakaze i šok za Đavole – 1:1 na četiri minuta do kraja… Nije bilo povratka za Belgiju. Fantastičan bod za nas u duelu sa velikim favoritom.

KAZAHSTAN JE NA “KRAJU SVETA”

Nepunih 12 sati kasnije, već smo bili na putu za Kazahstan. Bio sam deo naše ekspedicije, koja se zaputila ka 5.400 kilometra dalekoj destinaciji. Astana, grad u kome samo reprezentativne mundijalske kvalifikacije mogu da te odvedu. Pa ko bi inače na šestosatni let? Verujte niko.

Milijarde uložene u ova grad vide se iz aviona. Fantastično. Oblakoderi, divan narod, divna jela, ali mi nismo otišli do Kazahstana da budemo dobri gosti i turisti. Došli smo po bodove. Vremenska razlika, klima, daljina, let, utakmica sa Belgijom, veštačka trava na Astana areni… Videlo se da će našim momcima biti mnogo, mnogo teško. I tako i bi.

Kazahstanci kao na turbo motoru. Atmosfera paklena. Astana Arena ima fantastičnu akustiku. Domaćini su tri puta pogodili okvir gola, ali kad nešto hoće, ma nema sile koja će to da promeni. Jedna prilika, ona prava i poveli smo. Trajkovski, stari lisac. Uvek je tu kad treba. Kazahstanci igraju, bore se, ali džaba. Ostalo je 0:1 za nas. Euforija, sreća, radost. Sada šest sati u avionu i ne zvuče tako loše…

GODINU DANA SMO BEZ PORAZA

Makedonija je godinu dana bez poraza. Zadnji put smo izgubili proplog juna kada nas je pobedila Češka u prijateljskoj utakmici. Od tada smo odigrali deset utakmica i nismo izgubili. Selektor Blagoja Milevski smireno kaže da je sve to jer funkcionišemo kao tim, kao jedan. Mi nemamo igrače individualce poput Dokua iz Mancester Sitija, koji je bio broj jedan kod Belgije.

Ljudi… pa ja nisam video bržeg igrača u životu….

NIKAD BLIŽI MUNDIJALU

Situacija je sledeća – u septembru nam dolazi Lihtenštajn, koga naravno moramo da dobijemo i to po kratkom postupku. Onda u oktobruz idemo u Belgiju da još jednom probamo da im zagorčamo život. Tri dana kasnije dolazi nam Kazahstan – neka oni sada idu avionom šest sati. I na kraju idemo u Vels…

Mi nikad nismo bili bliže Mundijalu. Moramo da ostanemo mirni jer ako ne budemo može sve da krene po zlu. Idemo utakmicu za utakmicom, pa šta bude…

Sanjamo put za Ameriku. I uživamo.