Moralnom posrnuću hrvatskog sporta čini se da nema kraja.
Nakon provale u skijaškoj organizaciji i bijega gospodina direktora Vedrana Pavleka direktno sa Zimskih olimpijskih igara u Kortini, sa 30 miliona eura u džepu i “ćao, ragaci”, krenuli su ispadati rezultati inspekcijskih češljanja i drugih saveza.
Ispalo je tako da je “ćorni, mazni” bilo u još nekoliko saveza, redom: džudo savezu, odbojkaškom, šahovskom, čak i ronilačkom.
U šahovskom su otišli tako daleko da su u vrijeme kad navodno nije bilo za plate, čak ni kotizacije za turnire, prodane dvije visoko vrijedne garniture figura “Dubrovnik”, a koje su zapravo ostavština pokojnog Josipa Broza, predsjednika Jugoslavije koji ih je naručio za potrebe Svjetske šahovske olimpijade u Dubrovniku 1950. Izuzetno cijenjene u šahovskom svijetu, posebno drage legendarnom Bobiju Fišeru, preživjele su i Hladni rat i ovaj posljednji između bivših jugoslovenskih republika, da bi im se sada najednom izgubio svaki trag nakon što su prodane za svega 2.600 eura.
Novac, naravno, nikad nije spušten u kasu federacije. Ispada tako da su Hrvati u svojoj gramzivosti, kakvoj premca nadaleko nema, uspjeli da pokradu i mrtvoga Tita!
Detalji tih manevara sa parama toliko su nevjerovatni da graniče između bizarnosti i ludila te čak pomalo hodaju i po rubu paranormalnog. Tako istražitelji već mjesecima dokazuju da je neko u šahovskom savezu iskamčio od hrvatskih vlasti više od 100 hiljada eura za potrebe organizacije nekakvog takmičenja u ubrzanom i brzopoteznom šahu, čime je između ostalog pokriven i hotelski smještaj za visoku delegaciju Europske šahovske unije. Ali kad su toj istoj Uniji istražitelji pisali da im potvrde svoj boravak u Zagrebu, ovi su im odgovorili da prvi put čuju da je takvo takmičenje uopšte održano!
Ko znam sa kim su ovi iz šahovske federacije vukli poteze do dugo u noć…
Kako se sve te afere već nedjeljama razvlače, pera su se kao topovi okrenuli prema liku i djelu Zlatka Mateše, hrvatskog premijera iz devedesetih koji je već decenijama na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora, krovne organizacije većini aktivnih sportskih federacija. Ali, HOO iako skreće novac, nije državna inspekcija da će upadati u kancelarije saveza i utjerivati šta se radi sa tim parama. Istina je, takođe, i da bi račune za svaku potrošnju sredstava federacije trebalo da pošalju HOO-u.
Čini se da su zaboravili, ovi nisu pitali, a revizije nije bilo. Ili se pravila luda…
Reputacijska šteta razine Černobila koju i bivši sportaši, poput skijaških legendi Janice i Ivice Kostelića, u cijelom skandalu već sada dijele još će nekako i da se popegla. Puno je ozbiljnija prijetnja da se cijeli slučaj pretvori u nešto na čemu će da se slome i tako onemoćala kola hrvatskog sporta sa finansijskom konstrukcijom koja se već decenijama održava na milostinji državnih preduzeća ili javnoga novca.
Sad kad se i bez toga ostane, jer svaki će euro da ode na višestruku provjeru, većina federacija i klubova može da stavi katanac na bravu, a ne samo ključ. Preživjeće fudbal koji je i tako kategorija za sebe, a svi ostali…
Ono što je najgore, šuška se da sponzorske pare povlače sad već i neka privatna preduzeća koja i nisu dužna da polažu račune gdje troše svoj novac – dok god isplaćuju plate radnicima. Rijetki su, poput Atlantica ili Neksea, koji su htjeli uopšte da se vežu za neki sport, a taman nakon što su poreske izmjene trebale da im donesu bar neke olakšice za finansiranje sporta, desilo se ovo što se desilo i biće potrebno čudo da kompletan hrvatski klupski sport ne završi u potpunom amaterizmu.
U međuvremenu, javnost se zabavlja prateći navodno kretanje čovjeka sa kojim je sve počelo, direktora skijaške federacije Vedrana Pavleka. Prošli put kad smo u njemu pisali bio je u luksuznom istanbulskom hotelu sa pogledom na Bospor, gdje je čekao da neko iz policije dođe da ga pogleda i odvede za Hrvatsku. Kako se sve to malo previše razvuklo, čovjek je izgubio strpljenje i krenuo dalje svojim putem, pa je tako objavljeno da se nenadano obreo u Kazahstanu gdje mu se, čini se, gubi svaki trag.
Po zadnjim informacijama više nije ni tamo, a sve je izvjesnije da ćemo na zagrebačkom aerodromu prije da ugledamo jetija nego Pavleka.
Zašto bi se sa 30 miliona eura i vraćao? Da provede deceniju povlačeći se po sudovima, a onda još možda cijelu deceniju iza rešetaka? Ajte molim vas… Sa tim novcem može da se skloni kod svojih ruskih prijatelja, unajmi neko pristojno stanče i da poživi u zdravlju i radu još mnogaja ljeta, nadajući se da rat nema nikad da prestane.
Opcija je i da nakon Dubaija, Moskve, Istanbula i Astane nastavi dalje da zameće tragove stalnim promjenama boravišta. Po tome nas već sada podsjeća na one večernje preglede kretanja prekookeanskih i brodova duge plovidbe, ponedjeljkom na Hrvatskom radiju. Kako ono…
“Velebit plovi prema Amsterdamu, Revelin isplovio iz Singapura, Kralj Tomislav u Aleksandriji, brod Frankopan u luci Brizbejn, Vedran Pavlek u Kuala Lumpuru…”
Tako nekako.
- Mišljenja iznešena u kolumnama lični su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Lob Sport
